Hrvatska je 22. siječnja 2013. godine potpisala „Konvenciju o sprečavanju i borbe protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja“ pri čemu je postala 26. zemlja članica Vijeća Europe koja ju je potpisala. Vijeće Europe je u travnju 2011. godine donijelo Konvenciju čije je potpisivanje započelo tokom svibnja u Istambulu. Turska je u ožujku prošle godine bila prva zemlja koja je ne samo potpisala nego je i jedina zemlja članica Vijeća Europe koja je spomenutu Konvenciju ratificirala. Konvencija je prvi europski pravno obvezujući instrument na ovom području koji identificira mjere za sprječavanje svih oblika nasilja i diskriminacije nad ženama, uključujući psihičko, fizičko i seksualno nasilje, praćenje, prisilne brakove i genitalno sakaćenje žena te ukazuje na povezanost rodno uvjetovanog nasilja i rodne ravnopravnosti.
Među ključnim područjima Konvencije su prevencija, zaštita, praćenje, kaznena odgovornost te skup politika i mjera koje podrazumijevaju suradnju npr. vlada, nevladinih organizacija, agencija i sl. Ovaj pravni okvir za sprečavanje nasilja nad ženama usmjeren je na rad nevladinih organizacija i medija u kampanjama podizanja svijesti i promicanja rodne ravnopravnosti, programima pomoći žrtvama i programima rada s prijestupnicima.
U Konvenciji su definirani prijestupi koje će zemlje članice biti obavezne uključiti u svoje zakonodavne sustave, a time i kazneno goniti počinitelje. To uključuje psihičko i fizičko nasilje, seksualno nasilje i silovanje, uhođenje, prisilni brak, prisilni pobačaj i prisilnu sterilizaciju te genitalno sakaćenje. Ovom Konvencijom Republika Hrvatska će po prvi put u svoje zakonodavne okvire uvesti genitalno sakaćenje kao oblik nasilja nad ženama. Pod žrtvama nasilja, Konvencija osim žena podrazumijeva i muškarce, djecu i starije osobe.
