Ujedinjenih naroda Odbor za uklanjanje diskriminacije žena je pozvao Vladu Republike Hrvatske da napravi konkretne korake kojima bi poboljšala bolničke usluge za trudnice tijekom poroda. Također, naglašavaju i važnost dostupnosti usluga koje se tiču reproduktivnog zdravlja. CEDAW odbor je stavilo poseban naglasak na reguliranje priziva savjesti, za koji navodi da ne smije biti prepreka ostvarivanju ženskih prava.
U Ženevi je od 6. do 24. srpnja održano 61. zasjedanje Odbora za uklanjanje diskriminacije žena (Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena – CEDAW, engl. Convention on Elimination of All Forms of Discrimination Against Women), na kojem je 15. srpnja razmatrano i hrvatsko objedinjeno četvrto i peto izvješće o provedbi Konvencije o uklanjaju svih oblika diskriminacije žena, a koje je Odboru podnijela Vlada RH. Uz delegaciju Vlade, koju je vodila predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova, Helena Radin Štimac, zasjedanju su prisustvovale i predstavnice Ženske mreže Hrvatske.
U svojem zaključnom zapažanju, Odbor traži od Hrvatske da osigura zaštitu ženskih prava, te da se rodiljama osigura autonomija i donošenje informiranog odabira tijekom poroda. Nadalje, CEDAW smatra kako Hrvatska mora osigurati da liječnici/ke koji/e ne vrše sve ginekološke usluge, a na temelju svoje savjesti, pacijenticama ne opstruiraju pristup istima, pogotovo pobačaju.
Centar za reproduktivna prava, CESI i Roda dostavili su izvješće iz sjene Odboru za uklanjanje diskriminacije žena, uzimajući u obzir nemogućnost hrvatske Vlade da ženama osigura pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti, uključujući pobačaj i modernu kontracepciju. Izvještaj je obuhvatio i sve propuste koji se događaju u odnosu prema trudnicama tijekom poroda u bolnicama, kao i činjenicu da trudnice ne dobiju informacije o medicinskim intervencijama koje se nad njima vrše za vrijeme poroda, no za koje ih se traži pristanak, kao i učestala nasilna ponašanja medicinskih djelatnika/ca spram rodilja.
“Žene u Hrvatskoj imaju pravo na kvalitetne usluge koje se tiču njihovog reproduktivnog zdravlja, no umjesto toga, one riskiraju da ih se tretira s agresijom i bez poštovanja, te se suočavaju s nizom prepreka u pristupu tim uslugama”, izjavila je Leah Hoctor, regionalna direktorica za Europu pri Centru za reproduktivna prava. “Hrvatska Vlada mora poduzeti konkretne korake kako bi osigurala da trudnice dobiju odgovarajuću medicinsku skrb, koja poštuje njihove potrebe i želje”.
Inducirani pobačaj je zakonom dozvoljen u prvih deset tjedana trudnoće, no ako postoje određene okolnosti, kao kada je trudnoća rezultat zločina, ili ona riskira zdravlje žene i/ili je fetus ozbiljno oštećen, pobačaj se može izvršiti i u višem stadiju trudnoće. No, u praksi se žene susreću s mnogobrojnim teškoćama u pokušaju ostvarenja prava na pobačaj. Prema istraživanju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2014. godine, više od pola ginekologa/inja u Hrvatskoj odbija vršiti inducirane pobačaje radi osobnih ili moralnih razloga.
Zajedničko izvješće CEDAW Odboru uključivalo je i rezultate Istraživanja o iskustvima u rodilištima, koje je provela udruga RODA 2015. godine. Rezultati navedenog istraživanja indiciraju kako veliki broj rodilja doživljava nasilje, te ih se podvrgava procedurama koje mogu biti štetne za njihovo psihičko i fizičko zdravlje. Čak 54 posto žena je navelo kako su medicinski/e djelatnici/e koristili pritisak na trbuh tijekom poroda, kako bi ga ubrzali, što nije službena medicinska praksa.
