Udruga Trans Aid, kojoj su ciljevi osnaživanje, promicanje prava i povećanje vidljivosti trans*/inter* i rodno vrijantne zajednice, izdala je brošuru “Autanje u obitelji”. Brošura je namijenjena trans, inter i rodno varijantnim osobama, no sadržaj je u potpunosti primjenjiv i na druge identitete – on je napisan i za lezbijke, gejeve, biseksualne i queer osobe.

Linkza download brošure: http://www.transaid.hr/wp-content/uploads/2016/12/Brosura_v2_sa-sponzorima_za-web.pdf

Trans Aid izradio je brošuru samopomoći za koju se nadaju da će pomoći pri traženju odgovora na najčešća pitanja, ali i pronalaženju podrške te savjeta za autanje. Iz udruge kažu da se često upravo u ovom period godine javljaju brojna pitanja povezana s autanjem i obitelji. Kome, kada, na koji način i što reći? Koje reakcije očekivati? Kada je pravi trenutak za autati se? Autati se uopće ili ne? Sve su ovo pitanja koja ovaj period za brojne LGBTIQ osobe čine izrazito stresnim.

S obzirom na zaprimljenih 100-tinjak pritužbi građanki i građana vezanih uz aktivnosti inicijative ProLife.hr „ŽELIM ŽIVJETI“, Pravobraniteljica izražava stajalište o spornoj inicijativi, u svjetlu anti-diskriminacijskih odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova, kroz javno priopćenje.

Vezano za upite o formi i sadržaju aktivnosti inicijative, čija kampanja sadrži video materijal i promotivne plakate koji se distribuiraju putem Interneta ili su izloženi na neodređenom broju lokacija diljem Hrvatske, primjetno je da se radi o učestalo primjenjivanoj strategiji tzv. „prolife“ inicijativa u svijetu. Nije sporna činjenica da građani i građanke koji zastupaju takvo vrijednosno stajalište imaju temeljno pravo to stajalište izražavati odnosno promovirati u javnosti. Nema spora kako svi građani i građanke, samostalno ili skupno kroz svoje udruge građana, imaju građansko i političko pravo pokušati utjecati na postupanja i odluke tijela državne vlasti.

Ono što je sporno u konkretnoj kampanji je vrlo specifičan način na koji se taj stav javno izražava kako bi se pojačao društveni pritisak na javne institucije koje su dužne pružati zakonom zajamčen medicinski zahvat prekida trudnoće, odnosno na tijela zakonodavne i sudske vlasti koje bi svojim odlukama mogle ograničiti slobodu žena da samostalno odlučuju o raspolaganju svojim tijelom i zaštiti svojih interesa.

Posebno je sporno da se na plakatima koje koristi u svojoj kampanji prikazuje trudnica u visokom stupnju trudnoće koja, prema Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (NN 18/78 i 88/09), ne smije biti podvrgnuta induciranom pobačaju (gornja granica je 10 tjedana od dana začeća), čime se javnost svjesno dovodi u zabludu, a majke se izrijekom naziva ubojicama. To je dodatno pojačano dijelom video materijala na kojem se izražava stajalište da tijekom pobačaja dolazi do sakaćenja djeteta. U tom segmentu kampanje, Pravobraniteljica u okviru svojih ovlasti ponovo (kao i uvijek do sada) ističe da se s pravnog stajališta radi o neprimjerenom poistovjećivanju zdravstvene usluge legalno induciranog prekida trudnoće s kaznenim djelom ubojstva. Takvim postupanjem liječnici/e koji obavljaju posao koji su prema zakonu dužni obavljati, odnosno žene koje se odluče na prekid trudnoće (medicinski zahvat koji je najmanje ugodan samim ženama i na koji se zasigurno ne odlučuju osim u slučaju krajnje nužde), javno se etiketiraju i prozivaju kao ubojice.

Na ovaj način, putem promotivnog video materijala i promotivnih plakata, javni govor ima za cilj potaknuti što veći broj osoba da aktivno sudjeluje u otežavanju ili onemogućavanju kako liječnika da profesionalno izvrše svoju obvezu tako i žena da iskoriste svoje zakonsko pravo.

Prikazivanjem fotografija trudnica u visokom stupnju trudnoće uz popratni tekst kojim se žene koje su se odlučile na medicinski zahvat prekida trudnoće u skladu sa zakonom propisanim uvjetima označuje ubojicama, javnost se dovodi u zabludu i njen fokus se usmjerava isključivo na plod i imperativ njegovog očuvanja, dok se istovremeno u potpunosti zanemaruje zdravstvena procjena dobrobiti žena, ignoriraju sve moguće okolnosti zbog kojih se one odlučuju na pobačaj i negira njihovo pravo na slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu i reproduktivnom zdravlju. Na ovaj način pokušava se iskoristiti emocionalna reakcija koju predodžba trudnice u viskom stupnju trudnoće uobičajeno izaziva kod većine građana i građanki kako bi se određeni vrijednosni sud – da već sam plod predstavlja osobu – prikazao ne kao nečije vrijednosno promišljanje, već empirijska činjenica koju se mora prihvatiti kao moralni, a potom i pravni imperativ.

Pravobraniteljica ukazuje na jednako ustaljenu praksu da temeljno pravo na slobodu govora nije apsolutno pravo. Ukoliko javni govor predstavlja kritiku kojoj je svrha namjerno poniženje osobe putem uvrede, odnosno ako predstavlja govor mržnje kojim se potiče na nasilje ili ograničavanje prava pripadnika određene društvene skupine kako bi se izrazilo uvjerenje da se radi o osobama nižeg građanskog statusa i ljudskog dostojanstva, takav govor ne smije uživati zaštitu temeljnog prava na slobodu izražavanje jer predstavlja napad na samu vrednotu pluralističkog demokratskog društva koju ta sloboda štiti. Zbog svog destruktivnog i ponižavajućeg učinka takav govor zaslužuje društvenu osudu i pravnu sankciju.

Iz navedenog je očito kako se u kontekstu konkretne inicijative otvara pitanje uživa li javni govor – kojim se javnost pokušava dovesti u zabludu oko važnih aspekata društveno i politički nabijenog pitanja kao što je medicinski prekid trudnoće te kojim se žene koje koriste zakonom zajamčeno pravo na pristup ovom medicinskom zahvatu etiketira kao ubojice koje treba podvrgnuti kolektivnoj osudi – zaštitu temeljnog prava na slobodu izražavanja ili pak predstavlja govor koji je u hrvatskom pravnom poretku sankcioniran odredbama čl.325. Kaznenog zakona. Pravobraniteljica je u svom radu bila suočena sa istovjetnim pitanjem u kontekstu sličnih inicijativa koje su sličan sadržaj iznosile putem internetskih stranica te su se pod nazivom „Klinika za pobačaj“ prijevarno predstavljale kao izvor informacija o mogućnosti pristupa zakonom zajamčenom medicinskom zahvatu prekida trudnoće.

Pravobraniteljica je u tom slučaju uputila zahtjev Ministarstvu unutarnjih poslova da ispita ima li mogućnosti da se ženama koje traže informaciju o mogućnosti pristupa medicinskom zahvatu prekida trudnoće osigura kaznenopravna zaštita od takvog prijevarnog postupanja, o čemu je Ministarstvo zauzelo negativan stav o mogućnosti zaštite.

S obzirom na opisane pravne okvire, Pravobraniteljica ukazuje kako prvenstvena odgovornost ocjene predstavlja li specifični oblik govora koji u svojoj kampanji koristi sporna građanska inicijativa govor kojim je izigrana sama svrha temeljnog prava na slobodu izražavanja i kojem je cilj poniziti žene koje su se odlučile koristiti svoje zakonom zajamčeno pravo odlučivanja o svom tijelu i interesima, leži na Državnom odvjetništvu.

Pri tome Pravobraniteljica naglašava kako zastupa stajalište da svaki govor koji predstavlja povredu čl.325. Kaznenog zakona ujedno predstavlja i povredu zabrane izravne diskriminacije propisane st.1.čl.7. Zakona o ravnopravnosti spolova.

Udruga B.a.B.e. i Televizija Student pozivaju Vas na projekciju dokumentarnog filma “Svemu unatoč: 4 priče o ženama” koji je nastao u sklopu projekta “Žene na tržištu rada – procjena utjecaja roda”. Film je posvećen inspirativnim pričama četiriju žena koje su se unatoč brojnim preprekama s kojima su se u životu susretale – od nasilja u obitelji, do nezaposlenosti i mobbinga – uspjele izboriti za mjesto na tržištu rada i pronaći zadovoljstvo.

Projekcija će se održati u ponedjeljak, 19. prosinca u 19h na Fakultetu političkih znanosti (Lepušićeva 6) u Zagrebu.

Queer2queer je program psihološke podrške čiji su ciljevi povezivanje, druženje i osnaživanje mladih LGBTIQ osoba, a njihova Psihoškolica je ciklus od ukupno 7 interaktivnih predavanja o različitim temama iz područja mentalnog zdravlja. Predavanja se održavaju jednom mjesečno, od 11. mjeseca 2016. do 5. mjeseca 2017. Programi psihološke podrške općenito su slabo dostupni u našem društvu, a kada postoje, često su heteronormativni i nedovoljno uključivi za LGBTIQ osobe. Cilj ovog ciklusa je informiranje i educiranje LGBTIQ osoba o mentalnom zdravlju.

Što sve čini sliku o sebi? Koja je razlika između samopouzdanja, samopoštovanja, samoefikasnosti…? Što je psihološka otpornost? Koji su preduvjeti pozitivne slike o sebi? O svemu tome i još koječemu razgovarat ćemo na novoj Queer2queer Psihoškolici!

Iduće predavanje pod nazivom „Slika o sebi“ održava se 22.12.2016. u klubu MAMA, Preradovićeva 18, u 18 sati. Prijave trebati poslati do 21.12.2016. na: marinamilkovic88@gmail.com ili queer2queer.zg@gmail.com.

Planirane teme i termini su:
24.11.2016. Anksioznost
22.12.2016. Slika o sebi
26.01.2017. Depresija
23.02.2017. Osobna odgovornost
30.03.2017. Perfekcionizam
27.04.2017. Prokrastinacija/odgađanje
25.05.2017. Stres

Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, 14.12.2016. u organizaciji udruga Zagreb Pride i LORI održan je panel pod nazivom „Homofobija i transfobija u sustavu obrazovanja“. Panel je vodila Martina Horvat iz GOOD inicijative, a govornici/e su bili psihologinja Iva Žegura, odgojno-obrazovne djelatnice Sabina Saltović i Sunčica Remenar, učenik Dino Markešić, aktivistkinja Mia Gonan i predstavnik Ministarstva znanosti i obrazovanja Darko Tot.

Govorilo se o psiho-socijalnim posljedicama nasilja nad LGBTIQ učenicima/ama (osobno iskustvo ispisa iz Elektrotehničke škole u Zagrebu zbog nasilja opisao je učenik Dino Markešić), o istraživanjima čiji rezultati ukazuju na visoku razinu homofobije i transfobije u hrvatskom društvu te o aktivnostima koje se poduzimaju i koje bi se mogle poduzeti u sustavu obrazovanja s ciljem suzbijanja homofobije i transfobije.

Panelu je prisustvovao savjetnik pravobraniteljice Josip Grgić koji je, javivši se za riječ, naveo neke pozitivne iskorake u sustavu obrazovanja koji su se proteklih godina poduzeli (zdravstveni i građanski odgoj, kurikularna reforma) i ulogu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova po tom pitanju, međutim također je istaknuo da je važno ne raditi korake unatrag, podsjetivši na nedavni slučaj konferencije koja se održala u svojstvu stručnog usavršavanja odgojno-obrazovnih djelatnika/ca, a na kojoj su se, prema medijskim izvješćima, mogle čuti homofobne i transfobne poruke.

Promocija nove edicije Zidnih novina Bacača sjenki Ženski antifašistički Zagreb” može se vidjeti od 8. prosinca ove godine do 10. siječnja 2017. na lokacijama: Republike Austrije 1, križanje Primorske i Deželićeve, Tratinska 14, Zvonimirova 2, Vlaška 53 i Cerska 1. Ova edicija osmišljena je iz sakupljenih materijala istoimenog istraživačkog projekta Barbare Blasin i Ane Lovreković u organizaciji Centra za ženske studije.

Promocijom će se obilježiti 6. prosinac, dan osnivanja AFŽ-a. U sklopu promocije Ana Lovreković i Barbara Blasin će kroz malu virtualnu šetnju (predavanje) prikazati neke od lokacija značajnih za organiziranje i sudjelovanje žena Zagreba u antifašističkom otporu. Ova edicija Zidnih novina prezentacijom nekih zaboravljenih, nepoznatih ili prešućenih biografija, lokacija i ženskih organizacija, opirući se zaboravu i konformizmu, upisuje tako iznova žensku antifašističku borbu u locus grada.

Ženski antifašistički Zagreb je istraživački projekt koji se bavi razdobljem II. svjetskog rata (1939 -1945) iz antifašističkog i feminističkog diskursa, prateći predratnu povijest ženskih pokreta, sindikalnog, omladinskog i studentskog organiziranja, te naposljetku organiziranje i masovno sudjelovanje žena Zagreba u antifašističkom otporu.

Zidne novine Bacača sjenki propituju hiper tekstualnost grada i urbanu percepciju privlačenjem peripatetičkog pogleda. Zidne novine su spin-off projekt višegodišnjeg interdisciplinarnog urbanog projekta Bacača sjenki “Bilježenje grada Bilježenje vremena”, a nastale su iz potrebe da se istraživanje konteksta nematerijalne kulturne baštine (memorije) i urbanog hiperteksta učini vidljivim u javnom prostoru.

Okrugli stol naziva „Organizacije civilnog društva kao ključni akteri u  suzbijanju nasilja nad ženama u Hrvatskoj“ održan je 9. prosinca 2016. godine u Probnoj kući IKEA u Zagrebu u organizaciji Ženske sobe – Centra za seksualna prava.

Velik broj sudionica i sudionika imao je priliku poslušati rezultate istraživanja Analiza uloge, kapaciteta i održivosti organizacija civilnog društva koje rade na suzbijanju nasilja nad ženama koje je predstavila koordinatorica Ženske sobe, dr. sc. Maja Mamula te prezentirani Akcijski plan i Model održivosti organizacija civilnog društva kojeg je predstavila Anamaria Drožđan Kranjčec, također jedna od članica Ženske sobe. Sami rezultati istraživanja te Akcijski plan i Model održivosti objedinjeni su u publikaciji „Organizacije civilnog društva kao ključni akteri u suzbijanju nasilja nad ženama u Hrvatskoj“ koja je i svim prisutnima podijeljena.

Branka Žigante Živković, sutkinja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske održala je izlaganje Uloga organizacija civilnog društva u suzbijanju nasilja nad ženama prema Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, dok je Nikica Hamer Vidmar iz Ministarstva pravosuđa, voditeljica Samostalne služba za  podršku žrtvama i svjedocima prisutnima pružila uvid u iskustvo suradnje s organizacijama civilnog društva u pružanju direktne pomoći i podrške žrtvama nasilja.

Okupljeni su imali prilike sudjelovati u zanimljivoj raspravi tijekom koje je bilo više govora o radu različitih ženskih i feminističkih organizacijama civilnog društva u Hrvatskoj te iznošenju vlastitih iskustava suradnje s mnogim organizacijama.

Cilj okruglog stola bio je, uz promociju publikacije, otvoriti dijalog o važnosti i ulozi organizacija civilnog društva u svim dosadašnjim, kao i budućim aktivnostima na suzbijanju nasilja nad ženama, jačanju suradnje među relevantnim akterima na ovom području i uključivanju  OCD-a kao ravnopravnih partnera u postupcima donošenja javnih politika.

Okrugli stol dio je projekta „Novom snagom protiv nasilja nad ženama“ koji financijski podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, financijski mehanizam europskog gospodarskog prostora (EGP) i financijski mehanizam Kraljevine Norveške. Projekt provode Ženska soba – Centar za seksualna prava (Zagreb) s partnerskim organizacijama Ženska udruga “IZVOR” (Tenja), Ženska grupa Karlovac „Korak“ (Karlovac) i Stígamót – Counselling and education center on sexual violence (Reykjavík, Island).

Danas, na Međunarodni dan ljudskih prava 10.12. završava kampanja “16 dana aktivizma protiv nasija nad ženama”, koja počinje Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama 25.11. Udruga HERA, svojim je aktivnostima u tom periodu, obilježila trajanje kampanje.

Između ostalog, odlučile su se osvrnuti na jednu vrlo aktualnu temu – ženino pravo na izbor – legalan i dostupan pobačaj.

Iz Udruge HERA se zahvaljuju američkoj režiserki, Diani Whitten, koja im je velikodušno i bez ikakve naknade ustupila prava na projekciju njenog dokumentarnog filma “Vessel”. Ona sama kaže da je snimajući film, stekla potpuno novu perspektivu o potrebama dostupnosti sigurnog pobačaja za sve žene.

“Vessel” je dokumentarni film koji prati rad dr. Rebecce Gomperts, koja je svoj život posvetila borbi za reproduktivna prava. Osnivačica je organizacije Women on Waves, čiji je cilj omogućiti pravo na siguran pobačaj žena u zemljama u kojima pobačaj nije dozvoljen. Inspiracija za Women on Waves, bile su životne priče žena koje je dr. Gomperts susretala tijekom svog boravka na Rainbow Warrior II, brodu Greenpeacea. To su bile žene koje su patile, fizički i psihički zbog neželjenih trudnoća, a kojima siguran i legalan pobačaj nije bio dostupan.

Organizacija Women on Waves osnovana je 2000. god. s ciljem sprećavanja neželjenih trudnoća i izvršavanja pobačaja u nesigurnim uvjetima, pružajući zdravstvene usluge, uključujući rane medikamentozne pobačaje na nizozemskom brodu u internacionalnim vodama kod zemalja gdje je pobačaj ilegalan.

Od ukupnog broja pobačaja godišnje, otprilike pola je ilegalnih. To je pokazatelj da zakon ne može kontrolirati hoće li se pobačaj dogoditi ili ne. Može samo utjecati na to hoće li se dogoditi u sigurnim uvjetima ili ne. Svakih 10 minuta negdje u svijetu jedna žena umre zbog komplikacija ilegalnog, odnosno nesigurnog pobačaja. Surađujući s lokalnim organizacijama, Women on Waves nastoji privući pažnju javnosti i osvijestiti o posljedicama neželjenih trudnoća i ilegalnih pobačaja.

Također podupiru i pomažu lokalne organizacije u nastojanjima da promijene zakone u svojim zemljama. Kontroverzne kampanje u Irskoj, Poljskoj, Portugalu, Španjolskoj i Maroku privukle su pažnju medija. U nekom državama zakoni su nakon toga promijenjeni.

Projekcija filma je održana u četvrtak, 08.12. u 18sati u prostoru Kluba Kulture Križevci.

Organizatorice ističu da su se nadale većem odazivu i interesu, ali sukladno njihovim očekivanjima, događaj je prošao s manjim brojem okupljenih, uglavnom, posjetiteljica.  To je dodatno naglasilo samu temu filma, a i dalo im je mogućnost da nakon odgledanog filma, u neformalnom i slobodnom razgovoru, prokomentiraju sami film, ali i problematiku generalno. Jedna od posjetiteljica, koja je godinama živjela u državi gdje je pobačaj zabranjen i strogo kažnjiv, približila je prisutnima patnje žena koje neželjeno zatrudne. Bila je vrlo sretna okolnost u publici imati nekoga poput nje.

Potaknute ovom večeri i razgovorom, izrodile su se ideje o nekim daljnim aktivnostima Udruge HERA, i nekim novim suradnjama.

Organizatorice navode kako se vesele njihovim budućim druženjima na kojima bi se dotaknule i proradile razne teme iz područja ženskog aktivizma, zaštite i pomoći ženama i djeci žrtvama nasilja, te zaštiti ljudskih prava.

U petak, 16. prosinca od 17.00 sati LGBTIQ+ inicijativa Filozofskog fakulteta AUT na matičnom fakultetu u sobi A-001 organiziraju blagdansku coming-out grupu podrške gdje će se u sigurnom okruženju i ugodnoj atmosferi razgovarati i dijeliti iskustva o procesu coming-outa u životima LGBTIQ+ osoba.

Adventsko vrijeme stresno je razdoblje za LGBTIQ+ osobe koje za vrijeme blagdana, nalazeći se u svom obiteljskom okruženju, teško mogu naći potporu svojih najbližih zbog svoje seksualne orijentacije ili roda. Zbog toga LGBTIQ+ inicijativa AUT i u ovom semestru želi napraviti pomake i potaknuti na diskusiju o bitnosti coming-outa i kako da se osobe LGBTIQ+ spektra u nepodržavajućoj okolini nose sa svojom seksualnošću i rodnim identitetom. Kroz interaktivnu radionicu s nekoliko vježbi i sesija, svaka/i sudionica/k odlučuje o tome što želi podijeliti s ostatkom grupe i koliko se osjeća ugodno u okruženju da dijeli svoja iskustva, bez ikakve prisile facilitatorica i ostalih sudionica/ka.

AUTaonica otvorena je za sve, a prijaviti se moguće je putem maila inicijativa.aut@gmail.com s naznakom “Prijava na AUTaonicu” i imenom ili nadimkom. Budući da se radi o radionici zatvorenog tipa gdje se želi zajamčiti sigurnost svih sudionica/ka i mogućnost sviju da ravnopravno iznesu svoja iskustva i potrebe, broj polaznica/ka je ograničen.

Prijave su otvorene do četvrtka, 15. prosinca u večernjim satima ili do popunjena broja mjesta koji će prethodno biti najavljen na Facebook stranicama inicijative.

 

Udruga LORI u suradnji sa Centrom za građanske inicijative Poreč organizira panel Moj život u prosTRANStvu na kojem će sudjelovati Sanja Stanojević, predsjednica udruge TransParent – udruge za roditelje transrodne djece, te same trans osobe Romina, Alek i Marin iz Rijeke. Ovo je prvi puta da će građanke i građani Poreča imati mogućnost čuti više o poziciji samih roditelja trans osoba, a posebnost panela ogleda se i u gostovanju samih trans osoba koje će na hrabar i otvoren način progovoriti o svojoj svakodnevici, odnosima u obitelji, pravnim poteškoćama s kojima se suočavaju te pitanjima vezanim uz tijelo i identitet.

Panel će se održati 16.12.2016. u 18:30h u Corneru (Le Mat, Otokara Keršovanija 2, Poreč).

Pozivaju sve zainteresirane da im se pridruže te da uz opušteno druženje naučimo više o životima ljudi koji s nama dijele svakodnevicu te jedni drugima postanemo bolji/e kolege/ice, susjedi/e, sugrađani/ke!