Virtualni okrugli stol u organizaciji Socijaldemokratskog Foruma žena SDP-a Hrvatska pod nazivom „Pandemija nasilja“ održan je u utorak, 14. travnja 2020. godine. Prijenos okruglog stola bio je omogućen putem Facebook stranice Foruma žena i službenog Youtube kanala SDP-a.

Sudionice i sudionik okruglog stola bile/i su:  Maja Sporiš, predsjednica Socijaldemokratskog Foruma žena SDP-a Hrvatske, moderatorica; dr. sc. Maja Mamula, psihologija, koordinatorica Ženske sobe – Centra za seksualna prava iz Zagreba; Anamarija Matanović, koordinatorica projekata Udruge Brod – grupe za ženska ljudska prava koja vodi savjetovalište i sklonište za žene žrtve nasilja iz Slavonskog Broda; prof. prim. dr. sc. Branko Kolarić, dr. med. spec. epidemiolog, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci.

Maja Sporiš je navela kako je Forum žena organizirao okrugli stol uslijed svjesnosti porasta nasilja u obitelji zbog svih kriznih situacija, pa tako i ove vezane uz pandemiju koronavirusa. Istaknula je kako kućna izolacija nije jedini razlog zbog kojeg raste nasilje. Stres je u društvu podignut na izrazito visoku razinu jer su brojne osobe dobile ili očekuju otkaze, ili rade od kuće, a za to nemaju uvjete ili je kućni budžet splasnuo. Pristup skrbi za žrtve nasilja u ovim okolnostima traži pojačanu skrb i širenje kapaciteta što je između ostalog zatražio i Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog Parlamenta od država članica. Neke zemlje su se odlučile na veća i dodatna izdvajanja financijskih sredstava, no Hrvatska nije među tim zemljama.

Maja Mamula se osvrnula na modele u Francuskoj i Španjolskoj, odnosno model smještaja žrtava nasilja u obitelji u hotele. Istaknula je kako skloništa nisu samo krov nad glavom, nego puno više od toga – potrebno je osigurati psihološku pomoć i podršku, psihosocijalni rad i pravne savjete. Što se tiče prijave nasilja u ljekarnama, većina slučajeva nasilja u obitelji nije klasična talačka situacija, većina žena ima mogućnost nazvati ili njihova bliska rodbina i susjedi znaju za nasilje te postoji mogućnost da se nazovu nadležne institucije ili organizacije civilnog društva. Navela je kako osobno smatram da je to scenarij koji ne bi funkcionirao u Republici Hrvatskoj.

Branko Kolarić kao epidemiolog sada poprilično pojačano radi sa ustanovama iz nadležnosti socijalne skrbi i ističe da trenutno situacija prilikom izmještanja žrtve iz kućanstva funkcionira tako da se žrtve, majku zajedno s djecom, smješta u poseban odvojeni prostor na 14 dana te ukoliko se razviju simptomi bolesti se radi testiranje. Ako se simptomi ne pojave nakon 14 dana izolacije, žrtva se smješta u sklonište.

Anamarija Matanović je opisala rad skloništa Udruge Brod – grupe za ženska ljudska prava. Istaknula je kako se broj poziva u pravnom savjetovalištu smanjio od početka pandemije no pretpostavlja kako se žene ne odlučuju tražiti pomoć i podršku jer i sudovi rade usporenijim procesom. Navela je kako u njihovom skloništu još uvijek ima slobodnih kapaciteta te kako pretpostavljaju da će prijave nasilja u obitelji eskalirati kada se mjere ublaže ili ukinu.

Maja Mamula je istaknula i da svi koji su u lancu zaštite žrtava nasilja moraju djelovati koordinirano te da Žensku sobu – Centar za seksualna prava državna tijela nisu kontaktirala na temu zbrinjavanja žena žrtava nasilja u obitelji. Napomenula je da u Hrvatskoj postoji Nacionalni tim za suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u skladu s Istanbulskom konvencijom kao najviše tijelo koje može izdavati preporuke, reakcije i protokole te je prije nekoliko dana upućen dopis nadležnom Ministarstvu da se sazove hitna sjednica Tima kako bi se uputile preporuke prema županijskim timovima i javnosti.

Maja Sporiš je zaključila održavanje virtualnog okruglog stola napomenom kako je neizmjerno važno uvrstiti rodnu dimenziju u sve analize i rješavanje sadašnje krize. Potrebna je analiza kako je trenutna kriza utjecala na živote žena, a kako na živote muškaraca. Bez takvih analiza dugoročno nećemo moći kreirati politike kojima bi se saniralo trenutno stanje, a da se pritom dodatno ne naruši rodna ravnopravnost u društvu.

Nasilje nad ženama ostaje velika prijetnja za globalno javno zdravlje i zdravlje žena i tijekom izvanrednih okolnosti.

  • Nasilje nad ženama vrlo je rasprostranjeno. Nasilje u intimnim vezama najčešći je oblik nasilja.
    • Svaka treća žena u svijetu iskusila je fizičko ili seksualno nasilje od strane intimnog partnera ili seksualno nasilje od strane bilo kojeg počinitelja tijekom svog života.
    • Nasilje nad ženama često se povećava tijekom izvanrednih situacija, uključujući epidemije. Žene koje su izmještene, izbjeglice ili žive u sukobima pogođenim područjima posebno su ranjive.
    • Unatoč nedostatku podataka, izvješća iz Kine, Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Amerčkih Država i drugih zemalja upućuju na povećanje slučajeva obiteljskog nasilja od izbijanja COVID-19 zaraze.
      • Prema jednom izvješću, broj slučajeva obiteljskog nasilja prijavljenih policijskoj postaji Jingzhou, u gradu provincije Hubei, utrostručio se u veljači 2020. u usporedbi s tim razdobljem u prethodnoj godini.
      • Zdravstvene posljedice nasilja, posebice obiteljskog ili u intimnim vezama, na žene i njihovu djecu su značajne. Nasilje nad ženama može uzrokovati ozljede i ozbiljne probleme vezane uz fizičko, psihičko, spolno i reproduktivno zdravlje, uključujući spolno prenosive infekcije, HIV i neplaniranu trudnoću.

Kako COVID-19 može povećati rizik nasilja nad ženama?

  • Stres, poremećene socijalne i zaštitne mreže te smanjen pristup uslugama mogu povećati rizik nasilja za žene.
  • Kako se uvode mjere socijalnog udaljavanja i ljudi su potaknuti ostati u domovima, velika je vjerojatnost da će se rizik nasilja u intimnim odnosima povećati. Na primjer:
    • Vjerojatnost da će žene u nasilnoj vezi i njihova djeca biti izloženi/e nasilju drastično je povećana, jer članovi/ice obitelji provode više vremena u bliskom kontaktu i obitelji se suočavaju s dodatnim stresom te potencijalnim ekonomskim gubicima i gubicima radnih mjesta.
    • Žene mogu imati manje kontakta s rodbinom i prijateljima koji mogu pružiti podršku i zaštitu od nasilja.
    • Žene nose veći dio tereta povećanog njegovateljskog rada tijekom ove pandemije. Zatvaranjem škola taj je teret povećan, uzrokujući i povećanje stresa za žene.
    • Izazovi egzistenciji i mogućnosti privređivanja, koji pogađaju i žene (od kojih mnoge imaju neslužbene izvore prihoda), smanjit će pristup osnovnim potrebama i uslugama, povećavajući stres u obiteljima, s potencijalnim porastom sukoba i nasilja. Smanjeni resursi mogli bi povećati rizik ekonomskog zlostavljanja žena.
    • Počinitelji mogu zlorabiti restrikcije vezane uz COVID-19 kako bi ostvarili moć i kontrolu nad partnericama te dodatno ograničili pristup uslugama, pomoći i psihosocijalnoj podršci formalnih i neformalnih mreža.
    • Počinitelji mogu ograničiti pristup ključnim potrepštinama poput sapuna i dezinficijensa.
    • Počinitelji mogu uspostaviti kontrolu šireći lažne informacije o bolesti i stigmatizirajući svoje partnerice.
    • Pristup ključnim uslugama zaštite reproduktivnog i spolnog zdravlja, uključujući usluge za žene žrtve nasilja, vjerojatno će biti dodatno ograničen.
    • Također će se ograničiti pristup drugim uslugama poput linija za pomoć, kriznih centara, skloništa, pravne pomoći i usluga zaštite, čime će se smanjiti dostupnost ionako malobrojnih izvora pomoći koji su na raspolaganju ženama u nasilnim vezama.

Zdravstveni sustavi igraju važnu ulogu u osiguravanju sigurnih i dostupnih usluga ženama koje su doživjele nasilje tijekom pandemije COVID-19. Jasno je kako je COVID-19 pandemija postavila ogroman teret na zdravstvene sustave i zdravstvene radnike/ce u brizi za bolesnike/ce, no postoje stvari koje mogu pomoći ublažiti utjecaj na nasilje nad ženama i djecom za to vrijeme:

  • Svi dionici uključeni u borbu protiv COVID-19 pandemije trebaju biti svjesni i podizati svijest o potencijalnim utjecajima koje fizičko distanciranje, boravak kod kuće i druge mjere za rješavanje ove pandemije vjerojatno imaju na žene izložene nasilju i na njihovu djecu.
  • Zdravstveni radnici/e, od kojih su većina žene, mogu biti izloženi/e riziku od nasilja u svojim domovima ili na radnom mjestu. Potonje je ozbiljan problem koji se može pogoršati kada su zdravstveni sustavi pod stresom. Zdravstveni rukovoditelji /ce ili administratori/ce ustanova moraju imati planove koji će se baviti sigurnošću njihovih zdravstvenih radnika/ca. Uobičajeni pružatelji/ce usluga koji se bave COVID -19 pandemijom mogu doživjeti stigmatizaciju, izolaciju i socijalno ostraciziranje. Nužno je omogućiti pružanje psihosocijalne podrške, poticaje koji se ne temelje na učinku, dodatne naknade za prijevoz, podršku skrbi o djeci.

Što može biti učinjeno po pitanju nasilja nad ženama tijekom pandemije

Iako svjesni kako je COVID-19 pandemija postavila ogroman teret na zdravstvene sustave, uključujući zdravstvene radnike/ce na prvom mjestu, neke stvari mogu pomoći ublažavanju utjecaja nasilja na žene i djecu tijekom ove pandemije.

Vlade i donositelji politika u planove spremnosti i reagiranja na COVID-19 moraju uključiti usluge koje će se baviti nasiljem nad ženama, dati im resurse i utvrditi načine kako ih učiniti dostupnim u okviru mjera socijalne distancije.

Zdravstvene ustanove trebaju identificirati podatke o dostupnim lokalnim uslugama (npr. telefonske linije, skloništa, krizni centri za silovanje, savjetovanje) za žrtve nasilja, uključujući radno vrijeme, podatke za kontakt, mogu li se usluge ponuditi na daljinu, itd.

Zdravstveni radnici/e moraju biti svjesni rizika i zdravstvenih posljedica nasilja nad ženama. Oni mogu pomoći ženama koje to otkriju nudeći prvu pomoć i odgovarajuću medicinsku pomoć. Pomoć pri prvom kontaktu uključuje: empatično slušanje bez osuđivanja, ispitivanje o potrebama i brigama žrtve, validiranje iskustva i osjećaja, povećanje osjećaja sigurnosti, povezivanje žrtve s adekvatnom podrškom.

Nevladine organizacije trebaju u svoje planove odgovora na COVID-19 uključiti usluge za žene izložene nasilju i njihovu djecu te prikupiti podatke o prijavljenim slučajevima nasilja nad ženama.

Članovi zajednice trebali bi biti svjesni povećanog rizika od nasilja nad ženama tijekom ove pandemije i potrebe da budu u kontaktu i podržavaju žene koje su izložene nasilju te da imaju informacije o tome gdje je pomoć žrtvama dostupna. Važno je osigurati da se sigurno poveže sa ženama kada je nasilnik prisutan u kući.

Ženama koje doživljavaju nasilje bitno je pronaći podršku od strane obitelji i prijatelja, potražiti podršku putem telefonske linije za pomoć ili potražiti lokalne službe za žrtve nasilja. Također, korisno je imati sigurnosni plan u slučaju da nasilje eskalira. To uključuje uspostavljanje kontakta sa susjedima, prijateljima, rođacima ili skloništima u slučaju da moraju odmah napustiti svoj dom.