CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje i Inicijativa liječnika/liječnica za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini organizirali su okrugli stol „Zakon o pobačaju za 21. stoljeće“ 9. svibnja 2017. godine, Zagreb u Novinarskom domu.

Namjera okruglog stola je bilo potaknuti raspravu o novom zakonu i mogućim zakonskim rješenjima koja će pobačaj, ali i druga pitanja vezana uz reproduktivna prava i zdravlje regulirati na način primjeren znanstvenim dostignućima i vremenu u kojem živimo. Ustavni sud je u svojoj odluci utvrdio da žena sama do 10. tjedna trudnoće odlučuje o tome hoće li nastaviti trudnoću ili neće, a zakonodavac treba u novom zakonu regulirati pitanja vezana uz postupak, procedure i razdoblje u kojem se prekid trudnoće može obaviti; edukativne i preventivne mjere; informirani pristanak, mogućnost savjetovanja i perioda čekanja; troškove prekida trudnoće; priziv savjesti liječnika koji ne žele obavljati prekide trudnoće

Na okruglom stolu su govorile dr. sc. Ivana Radačić, pravnica iz Instituta Ivo Pilar, dr.sc. Jasenka Grujić, ginekologinja;  doc. dr. sc. Dubravko Lepušić, ginekolog i dr.sc. Gorjana Gjurić, pedijatrica u mirovini. Okruglim stolom je moderirala Nives Miošić.

Ivana Radačić je kroz svoje izlaganje ponudila pregled međunarodnog uređenja i zakona pristupa na pobačaj, odnosno prava na izbor te istaknula važnost prava na reproduktivno samoodređenje. Naglasila je kako je važno da novi zakon treba osigurati dostupnost i pristupačnost pristupa na pobačaj te dobru kvalitetu i besplatnost pobačaja. Jasenka Gjurić je prisutne informirala o dva načina vršenja prekida trudnoće, odnosno kirurškim te medikamentoznim putem na što žena ima pravo odabira. Istaknula je kako se u Hrvatskoj medikamentoznim putem pobačaj slabo ili vrlo rijetko obavlja što je žalost za medicinski (ne)napredak našeg zdravstvenog sustava. Dubravko Lepušić se u svom izlaganju osvrnuo na spolnu edukaciju mladih o seksualnom i reproduktivnom zdravlju te iskazao zabrinutost za neprovođenje i odbijanje provedbe edukacije u ovu svrhu. Istaknuo je nužnost edukacije o spolnosti, reproduktivnom zdravlju te kontracepciji. Zaključio je kako najveći utjecaj na spolno sazrijevanje adolescenata/tkinja imaju mediji te sami vršnjaci te kako mladoj osobi treba ponuditi znanje da sama izabere prema vlastitom pogledu na svijet.

Nakon izlaganja je uslijedila rasprava s mnogim pitanjima iz publike upućenih govornicama i govornicama.

U organizaciji eurozastupnice Biljane Borzan i Odbora socijalista i demokrata FEMM za rodnu ravnopravnost (Odbor za ženska prava i rodnu ravnopravnost u Europskom parlamentu), dana 6. svibnja 2017. godine je održana tribina naziva „Žensko tijelo kao polje političke borbe u Hrvatskoj“.

Tribina je održana u prostoru Kina Europa u Zagrebu u kontekstu odluke Ustavnog suda o ustavnosti zakona koji regulira pravo na pobačaj (Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece) te ostalih događanja vezanih uz trenutnu situaciju dostupnosti pobačaja.

Na tribini su ispred Europskog parlamenta i Odbora za ženska prava i rodnu ravnopravnost govorile Biljana Borzan, članica, Irtaxe Garcia Perez, koordinatorica Odbora, Liliana Rodriges, članica i Julie Wark, članica. Iz perspektive feministkinja, aktivistkinja i članica raznih organizacija civilnog društva su govorile: Josipa Tukara i Paula Zore ispred Feminističkog kolektiva – fAKTIV, Bojana Genov ispred Ženske mreže Hrvatska, Sandra Benčić ispred Centra za mirovne studije i Sanja Cesar ispred CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje. Na tribini su gošće izlagačice bile i Gorjana Gjurić, pedijatrica, Karolina Leaković, predsjednica SDP – ženski forum i Ivana Radačić, Institut Ivo Pilar.

Tribinom je moderirala Zrinka Vrabec – Mojzeš, novinarka.

Cilj tribine je bilo raspraviti o ženskom tijelu kao polju političke borbe, odnosno seksualnim i reproduktivnim pravima i zdravlju u Hrvatskoj. Izlagačice se kroz svoja izlaganja osvrnule na nedostatke i rizike ukidanja ili umanjivanja trenutnih propisanih prava zakona koji regulira pravo na pristup sigurnom, legalnom pobačaju te također na važne elemente koje bi novi zakon trebao obuhvaćati. Izlagačice su ponudile presjek zbivanja na području aktivnog zalaganja i borbe za zadržavanje prava na izbor te raznih akcija i prosvjeda organiziranih u posljednje vrijeme, primjerice Noćni marš – 8. mart, 2017. godine.

Dana 27. ožujka 2017. godine  u prostoru Ženske sobe održan je poludnevni trening za učenike i učenice u okviru projekta „#sherajmoodgovorno” koji za cilj ima suzbijanje seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja na društvenim mrežema. Na trening je ukupno sudjelovalo 15 učenika i učenica iz partnerskih škola iz I. gimnazija u Zagrebu, Ekonomsko – turistička škole u Daruvaru i Srednja škola Novska. Na treningu su sudjelovale i tri njihove profesorice, pedagoginje, odnosno mentorice.

Trening je bio kombinacija radionica i predavanja, a tokom treninga učenici i učenice educirani/e su o seksualnom nasilju, seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju na društvenim mrežama. Krajnji cilj poludnevnog treninga bio je osmišljavanje kampanje od strane učenika/ca koja će s provedbom krenuti u lipnju 2017. godine. Trening su vodile Josipa Tukara Komoljenović (sociologinja) i Kristina Mihaljević (socijalna pedagoginja).

Po završetku treninga učenici/e će, u svojim školama, zajedno sa svojim mentoricama raditi na razvijanju kampanje i svih aktivnosti u okviru iste.

Trening je sastavni dio projekta #sherajmoodgovorno kojeg financijski podržava Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske. Projekt provodi Ženska soba – Centar za seksualna prava u partnerstvu s Ekonomskom i turističkom školom Daruvar, Srednjom školom Novska i 1. gimnazijom Zagreb.

Povodom imenovanja Ivana Prskala iz Ordo Iuris Hrvatska i Ivana Munjina iz U ime obitelji u Radnu skupinu za izradu Nacrta prijedloga Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, Ženska mreža Hrvatske pozvala je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku da ponovno proispita njihov izbor.

Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

Pozdravljamo imenovanje Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) čime je konačno nakon četiri godine napravljen korak naprijed u postupku ratifikacije.

Istovremeno izražavamo zabrinutost zbog imenovanja u Radnu skupinu predstavnika udruga koje se aktivno javno zalažu protiv ratifikacije Konvencije.

Naime, na sam Međunarodni dan žena 8.3.2017. na stranicama Ministarstva objavljena je Odluka o osnivanju Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

U Radnu skupinu imenovani su Ivan Prskalo iz Ordo Iuris Hrvatska i Ivan Munjin iz U ime obitelji, predstavnici udruga koje se izričito protive ratifikaciji Konvencije.

Uz navedeno, radi se o osobama koje nemaju nikakvog isustva vezano za problematiku kojom se Konvencija bavi.

Ovo imenovanje kontradiktorno je samoj svrsi odnosno zadatku Radne skupine i dovodi u pitanje stvarnu nakanu Vlade da ratificira Konvenciju.

Pozivamo Ministarstvo da preispita odluku o imenovanju navedena dva člana te ratificira Konvenciju u što kraćem roku kako bi doprinijela zaustavljanju nasilja nad ženama koje u posljednje vrijeme u Hrvatskoj dobiva sve drastičniji oblik.

Vrijeme je da Vlada počne raditi na zaustavljanju sve brutalnijih ubojstava svojih građanki!

Nakon marša tisuća žena i njihovih saveznika, koje/i su na 8. mart na ulicama brojnih hrvatskih gradova pokazale da ne daju svoja prava, Ladislav Ilčić dao je ostavku na mjesto posebnog savjetnika za ljudska prava potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera.

I dok Ilčić odlazi, kako kaže, s “dobrim honorarom” i obrazloženjem  da će se kandidirati na lokalnim izborima, izvjesno je da je njegova ostavka proizašla iz pritiska građanki i građana te mnogobrojnih udruga koje su od samog imenovanja Ilčića za savjetnika za ljudska prava upozoravale kako je taj čin udar na ljudska prava i pokušaj njihovog derogiranja.

Ilčić, kao član stranke Hrast i podupiratelj udruge “U ime obitelji”, više je puta pokazao svoj stav prema ženama i manjinama, pokušavajući zatrti Ustavom i zakonima zajamčena prava. Jedan je od pobornika i aktera pokušaja zaustavljanja procesa ratifikacije Istanbulske konvencije koja predstavlja sveobuhvatan pravni okvir za sprječavanje i borbu protiv nasilja prema ženama i obiteljskog nasilja, koji omogućuje da žrtve uživaju istu razinu zaštite svugdje u Europi.

Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelj, tzv. Istanbulska konvencija, obvezujući je dokument za države koje je ratificiraju. Zemlje potpisnice dužne su osigurati njezinu provedbu, a posebno mjere za zaštitu prava žrtava – bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Uvođenje termina roda ono je što užasava Ladislava Ilčića i njegovu kliku. Ipak, ta “rodna ideologija”, kako je nazivaju, u stvarnosti predstavlja civilizacijski doseg kojim se prvi put nasilje prema ženama definira kao rodno uvjetovano, iz čega slijede mjere zaštite i obveze država koje Konvenciju ratificiraju.

U vrijeme u kojem broj ubijenih žena raste, a nitko ne odgovara, ratifikacija Istanbulske konvencije u punom obliku je obaveza i nužnost, a ne predmet rasprave.

Iako je Ilčićeva ostavka mala pobjeda žena u ovoj zemlji, želimo iskoristiti ovu prigodu da naglasimo nedopustiva imenovanja u radnu skupine za izradu Nacrta prijedloga Zakona o potvrđivanju Istanbulske konvencije. Imenovani su, između ostalih, Ivan Prskalo iz Ordo Iuris Hrvatska i Ivan Munjin iz U ime obitelji, predstavnici udruga koje se izričito protive ratifikaciji Konvencije.

fAKTIV stoga poziva na obrazloženje kriterija izbora članova i članica Radne skupine, ali i hitno revidiranje izbora – povlačenje Ivana Prskala (Ordo Iuris Hrvatska) te Ivana Munjina (U ime obitelji) iz Radne skupine, kako bi se proces ratifikacije iznimno bitne konvencije za zaštitu prava žena mogao nastaviti. Ostajemo i pri zahtjevu kojeg smo zajedno s više tisuća ljudi glasno artikulirale u srijedu – OSTAVKA STIERA!

Dana 18. ožujka 2017.  godine na Trgu Petra Preradovića (Cvjetni trg) od 10 do 13 sati održano jejavno događanje koje je dio javne kampanje pod nazivom „ Neravnopravnost ne smije ostati poslovna tajna“ koja je osmišljena s ciljem povećanja svijesti i povjerenja javnosti u sposobnost Republike Hrvatske da zaštiti građane/ ke od diskriminacije temeljem spola.

Na akciji je predstavljen radio jingle s porukom namijenjenoj građanima/kama u vezi prava na zaštitu od diskriminacije, dijelili su se promidžbeni materijali i razgovaralo se sa građanima i građankama o ravnopravnosti spolova.

U javnoj akciji su sudjelovali i igrači KHL Medvešćak te druge osobe iz društvenog života.

Kampanja „ Neravnopravnost ne smije ostati poslovna tajna“ započela je na Međunarodni dan žena u Zagrebu. Tijekom mjesec dana provodit će se različite aktivnosti koje uključuju emitiranje radio jinglea na postajama Hrvatskog radija, postavljanje edukativnih plakata u sredstvima javnog prijevoza te komunikaciju s građankama i građanima na javnim akcijama u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i splitu te putem društvenih mreža i internetskih stranica projekta https://ravnopravnost.gov.hr i http://bit.ly/2mlLt4O .

U HNK Split premijerno je izvedena predstava “Što čekamo?” autorice Marije Dukić i redateljice Marice Grgurinović koja je nastala u sklopu EU projekta “Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena: usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života” čija je nositeljica Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Čestitamo svima na uspješno izvedenoj predstavi koja nastavlja putovanje po srednjim školama Dalmacije i otoka.

U predstavi glume Ana Marija Veselčić, Luka Čerjan, Andrea Mladinić i Vicko Bilandžić.

U I. gimnaziji u Zagrebu 15.03.2017. godine izvedena je prva javna generalna proba predstave „RAVNOPRAVNOST – žena i muškarac“ udruge Riječi/Prave/Predstave napravljene u sklopu EU projekta „Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena: usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života“ čija je nositeljica institucija Pravobraniteljice. „Što je ravnopravnost spolova? Kako postići ravnotežu između poslovnog i privatnog? Što je seksizam? Koje su tradicionalne uloge muškaraca i žena? Što je spol, a što rod? Živimo li u patrijarhalnom društvu? Tko smo mi? Jesam li JA stvarno JA ili igram neku društveno nametnutu ulogu? Što želim biti?“ neka su od pitanja na koje su glumci Dražen Šivak i Marko Makovičić glumice Sanja Drakulić i Katarina Strahinić jučer pred punom dvoranom učenika/ca davali odgovore.

Predstava u trajanju od jednog sata zaintrigirala je učenike/ce koji su predstavu pozorno pratili, da bi nakon predstave kao prva publika koja je predstavu vidjela sudjelovali u diskusiji s kazališnom ekipom. Dojmovi su bili izvrsni, učenici/ce su pohvalili pristup predstave koji se temelji na humoru, ali ipak jasno prenosi poruku. Artikulirali su i neka vlastita iskustva s kojima su se susretali, a gdje su na vidjelo izašli stereotipi i uvriježene rodne uloge. Učenicima/cama su podijeljeni i upitnici kroz koje će se ispitivati njihova percepcija i osnovni dojmovi.

Predstavi predstoji gostovanje u školama u sjevernom dijelu regije, a namjenjena je uglavnom učenicima/cama završnih razreda srednje škole. Autorica teksta je Selma Parisi, režiser Zijah A. Sokolović, dramaturginja Anita Čeko dok je za koreografiju bila zadužena Tamara Curić.

“Nemate šanse. Žene ne pristaju. Nema povratka. Ne računajte na nas u vašoj velikoj demografskoj obnovi! Iako je žalosno da danas branimo nešto izboreno prije skoro 40 godina, to nas ne smije obeshrabriti”, poručile su organizatorice zagrebačkog Noćnog marša – 8. mart, najvećeg prosvjeda za prava žena u Hrvatskoj u novijoj povijesti.

Prosvjedni osmomartovski Noćni marš održava se drugu godinu zaredom, a večeras je u borbi za reproduktivna prava žena okupio između 5.000 i 7.000 tisuća prosvjednica/ka. Marširalo se od Trga žrtava fašizma do Zrinjevca, gdje je održan kratki program uz zborske pjesme i čitanje proglasa.

Međunarodni dan žena ove je godine obilježen marševima u više gradova u Hrvatskoj i regiji, a u Zagrebu su članice Feminističkog kolektiva – fAKTIV iznijele zahtjev, između ostalog, ne samo za dostupan, siguran i legalan, već i potpuno besplatan pobačaj kako bi svoje pravo na medicinsku uslugu uistinu mogle ostvariti sve žene.

Pozvale su na otpor te prozvale političke elite i Katoličku crkvu koje “pretvaraju društvo u kojem živimo u neprijateljsko za sve one koji odudaraju od njihove vizije ispravnih Hrvata i Hrvatica”, te se osvrnule na politiku trenutne Vlade. “Premijer i Vlada lažu, uvaljuju nam najkonzervativnije politike nad kojima se zgraža čak i europska demokršćanska parlamentarna većina. To nisu ni politike, već fašističke metode koje žene pokušavaju svesti na obezvrijeđene ropkinje bez prava glasa – na ‘inkubatorice’ nacije i ‘proizvođačice’ obespravljene radne snage i topovskog mesa”, upozorile su iz fAKTIV-a i poručile: “E, pa nećete! Nećete nas niti prevariti, niti zastrašiti. Nećemo vam to dopustiti!”.

“Svatko tko se usudi dirnuti u prava žena, mora znati da žene neće stajati sa strane i gledati. Nećemo reći da će biti lako jer znamo da feministička borba nikad nije laka, ali baš zato ne smijemo odustati, ne smijemo im dopustiti da nas uvjere da smo bespomoćne, jer to nikako nismo. Ako nas je povijest ičemu naučila, to je da ništa nećemo dobiti, a ni obraniti bez borbe. Spremne smo boriti se za sebe, u ime svih onih koje su se borile za nas i onih kojima borbu ostavljamo u nasljedstvo”, poručeno je na Maršu na kojem su se glasno tražile ostavke ministra D.I. Stiera i njegove desne ruke Ladislava Ilčića.

Na Međunarodni dan žena, 8. ožujka, na riječkom je Korzu održan interaktivni prosvjedni performans podrške globalnoj borbi za ženska prava.

Performans je rezultat ad hoc građanske inicijative čiji je cilj repolitizacija ovog dana u javnom prostoru, te svraćanje pozornosti na povijest političke borbe žena za stjecanjem radnih, reproduktivnih i ostalih prava  koja su danas posebice ugrožena.

“Sloganom ‘Neću cvijeće, hoću prava!’ željelo se ukazati na komodifikaciju Dana žena koji se sve više tonom izjednačava s Valentinovom i Majčinim danom, a zatire se njegov politički i aktivistički karakter i tradicija;  dok je sama akcija željela poslužiti kao podsjetnik da žene iza sebe imaju više od stotinu godina neumorne solidarnosti i političkog aktivizma, koji je i danas nužan i prijeko potreban, jer su žene u svijetu i Hrvatskoj i dalje ekonomski obespravljene i za svoj rad neplaćene ili potplaćene; izložene ekonomskom nasilju u obitelji/partnerskoj zajednici ili na tržištu rada; nezaposlene i osiromašene; neprekidno izložene seksualnom nasilju u svim područjima privatnog i javnog života; žrtve brutalnih zločina i ubojstava na koje institucije ne žele dati pravi odgovor; suočene s ponižavanjem, prozivanjem i uskraćivanjem prava da slobodno odlučuju o svom tijelu; onemogućavane da ravnopravno sudjeluju u političkom životu; sustavno diskriminirane, unatoč zakonima, propisima, preporukama i obećanjima”, priopćile su medijima.

“Prema statistikama UN-a žene obavljaju 67% svjetskog rada, a zarađuju 10 % svjetskog dohotka. Vlasnice su 1% svjetskog imetka, čine 70% nepismenih u svijetu, te zarađuju 20-50% manje od svojih muških kolega za obavljanje istog posla. Od 1.3 milijarde ljudi koji žive u potpunom siromaštvu 70% su žene. Ove statistike čine samo dio poražavajućih brojki koje nam govore o važnosti borbe, kao i o važnosti sjećanja na sve bitke koje su vodile žene prije nas. Iz tog je razloga jučerašnji performans bio i svojevrsni hommage tekstilnim radnicama s kojima je povijesna borba za ženska prava započela; koje su trpjele rad u nehumanim uvjetima i protiv tih se uvjeta pobunile, mnoge i za cijenu vlastitog života,  te je njihov štrajk 1857. godine u New Yorku upamćen kao jedan od najbrutalnije ugušenih štrajkova u povijesti, a obilježavanje njegove pedesetogodišnjice danas se smatra početkom sustavne pravne borbe za priznavanje ženskog prava na rad”, nastavljaju.

“Stoga je akcijom poručeno kako još uvijek nije došlo vrijeme za cvijeće, dok god žene pogibaju od ruke sustava koji ne prepoznaje i krši njihova osnovna ljudska prava; vrijeme je i dalje za izlazak na ulice”, zaključile su.