“Ako to napravite, nećete moći noćima spavati”, moglo bi vas dočekati ako nazovete neku od bolnica u Hrvatskoj i kažete da želite pobaciti. Ovaj je odgovor aktivistkinja dobila konkretno u bolnici u Vinkovcima tijekom istraživanja koje je Platforma za reproduktivnu pravdu provela od 14. do 23. travnja 2020. godine. Istraživanjem je ispitana stvarna dostupnost legalno induciranog pobačaja u Hrvatskoj – aktivistkinje su zvale bolnice i provjeravale obavljaju li pobačaj, koja je cijena i postoji li mogućnost medikamentoznog pobačaja.

Istraživanje je pokazalo da se u čak 8 od 29 ovlaštenih zdravstvenih ustanova ne može obaviti pobačaj na zahtjev ili dobiti informacija o tome obavljaju li pobačaj na zahtjev. Od toga je 6 javnih ustanova – opće bolnice u Našicama, Požegi, Vinkovcima i Kninu, KBC Sveti Duh, KBC Sestre milosrdnice i, uz njih, privatna Specijalna bolnica Medico u Rijeci i Specijalna bolnica i poliklinika Podobnik. U Podobniku su nam rekli da inače obavljaju pobačaj na zahtjev, ali da trenutno zbog pandemije ne. U Kninu se također pobačaji ne obavljaju zbog pandemije. KBC Sveti Duh, za koji je istraživanje iz 2019. godine pokazalo kako su svi liječnici_e u prizivu savjesti, nismo uspjele dobiti telefonski ni e-mailom iz nekoliko pokušaja. Isto je bilo i s KBC Sestre milosrdnice, ustanovom za koju se u prethodnim istraživanjima utvrdilo da obavlja pobačaj na zahtjev.

Također, bolnice u Slavoniji koje ne obavljaju pobačaj, upućuju na OB Pakrac koji nam je potvrdio da ga obavlja na zahtjev iako nije službeno ovlaštena ustanova prema popisu Ministarstva zdravstva. Istraživanje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2018. pokazalo je da su bolnice u Požegi i Vinkovcima kolektivno u tzv. prizivu savjesti, ali su iz bolnica Pravobraniteljici tada naveli kako osiguravaju vanjskog suradnika koji obavlja pobačaj. Naše je istraživanje pokazalo da kad nazove žena koja želi pobaciti – odgovor u tim bolnicama je: “Mi to ne radimo”.

Umjesto pružanja informacija o legalnom medicinskom zahvatu, čak i u bolnicama u kojima se obavlja pobačaj, preusmjeravat će vas s broja na broj, primit ćete različite odgovore iste bolnice i proći ćete izrazito dugotrajan proces da bi došli do odgovora na osnovna pitanja. Nakon višestrukih i višednevnih pokušaja kontaktiranja KBC Split jedva dobijete informaciju da uopće obavljaju pobačaj, a dalje se sve dogovara “osobno” s liječnikom, dok u KBC Zagreb djelatnica navodi: “Kod nas toga nema… Sve to će ti kasnije doći na naplatu…”, a druga djelatnica četiri dana nakon kaže da obavljaju pobačaj, ali mora se “svakako doći osobno”.

Uzrok ovakvih odgovora i odbijanja u većini slučajeva je tzv. priziv savjesti. Interaktivna karta dostupnosti pobačaja nastala prethodne godine prema istraživanjima novinarki Mašenjke Bačić i Danke Derifaj, pokazuje da u javnim bolnicama dva najveća grada ukupno 80% djelatnika_ca ulaže tzv. priziv savjesti. U KBC Split samo jedna osoba ne ulaže priziv savjesti dok je još najgore stanje u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske. Cjelokupna slika dovodi do alarmantne situacije u kojoj oko 60% svih specijaliziranih zdravstvenih djelatnika_ca odbija pružiti medicinsku skrb, a ta brojka se iz godine u godinu povećava.

Dok se broj zdravstvenih djelatnika_ca koje_i pružaju zdravstvenu uslugu prekida trudnoće smanjuje, povećava se ionako visoka cijena, što predstavlja još jednu veliku prepreku ostvarenju prava na pobačaj. Najnižu prosječnu cijenu od 1870 kn imaju KBC Osijek, OB Bjelovar i OB Gospić, dok najvišu cijenu imaju OB Dubrovnik i KBC Rijeka s iznosom od 3000 kn te privatna specijalna bolnica Podobnik u kojoj je cijena inače čak 4000 kn. Kad usporedimo podatke iz perioda 2014./2015. godine, razlike u cijeni pojedinih bolnica se u ovom relativno kratkom razdoblju kreću od 500 (npr. Varaždin u kojem je s 1500 poskupjelo na 2000 kn) pa čak do 1300 kn (Slavonski Brod u kojem je s oko 1000 poskupjelo na oko 2300 kn). Pravobraniteljica u izvještaju iz 2018. godine također upozorava na povećanje i neujednačenost cijena. Navodi da je prosječna cijena 2018. godine na nacionalnoj razini iznosila 2240 kn, što predstavlja rast od 400 kn u odnosu na prosječnu cijenu iz 2014. godine.

Medikamentozni prekid trudnoće (pobačaj uz pomoć tableta), koji bi u pravilu trebao biti znatno jeftiniji, a za čije uvođenje kod nas postoje zakonski i drugi uvjeti, i dalje je iznimno nedostupan iako se vidi napredak. Prema izvještaju PRS 2018., opciju medikamentoznog prekida trudnoće u Hrvatskoj je pružalo šest zdravstvenih ustanova: KBC Rijeka, OB Pula, OB Gospić, OB Sisak, OB Nova Gradiška i SB Podobnik, a 11 ustanova je navelo da ga namjerava uvesti u roku dvije godine. Prema našem istraživanju medikamentozni prekid trudnoće u 2020. godini trebalo bi biti moguće obaviti u devet zdravstvenih ustanova: KBC Zagreb, KBC Rijeka, OB Sisak, OB Pula, OB Dubrovnik, OB Karlovac, OB Zabok i OB Varaždin (trenutno ne zbog pandemije, kažu). I u SB Podobnik dobile smo informaciju da “inače imaju tu opciju, ali ne sada zbog pandemije”. Cijene medikamentoznog pobačaja variraju, a kreću se (prema dostupnim informacijama) od 950 kn (OB Pula) do 2000 kn ili više, ukoliko se radi o Rh negativnom faktoru (OB Karlovac). Najčešća cijena je 1500 kn.

Ovakvi porazni rezultati ukazuju na dugogodišnji nemar države i javnozdravstvenih politika koje su rezultirale zabrinjavajućom i sve većom ograničenošću prava na zaštitu zdravlja i reproduktivne autonomije žena. Kako će jedna žena tokom pandemije i nadolazeće ekonomske krize u kojoj je mnogima ugrožena egzistencija moći prekinuti neželjenu trudnoću? Što ona može napraviti ako joj je to pravo uskraćeno u njenom mjestu ili županiji? Stoga zahtijevamo besplatan pobačaj pokriven sredstvima HZZO-a koji će biti dostupan svima, hitno ukidanje prava na uskraćivanje skrbi ili tzv. priziv savjesti te dostupnost medikamentoznog pobačaja u svim ovlaštenim bolnicama. Cijeli popis zahtjeva Platforme možete pronaći OVDJE.

U muzeju Schirn Kunsthalle Frankfurt u veljači ove godine otvorena je izložba Fantastic Women. Surreal Worlds from Meret Oppenheim to Frida Kahlo koja je u prilagođenom obliku  dostupna i online.

“Nadrealizam je stanje uma! Nije samo stil. Njegovi predstavnici/e su različiti kao i raspon tema koje su koristili da bi se kroz umjetnost pobunili protiv malograđanštine, države, politike ili crkve. Nadrealisti/kinje su se redovito nalazili u Parizu tijekom 1920-ih, sastavljali manifeste, objavljivali novine. Raspravljali su o političkim događanjima, ali i psihoanalizi, tada novom konceptu, te koristili svoje zaključke kao poticaj za promjenu društva putem različitih umjetničkih medija,” stoji u opisu izložbe.

Izložbom su predstavljene 34 nadrealističke umjetnice iz 11 zemalja – od poznatijih imena kao što su Frida Kahlo, Louise Bourgeois i Claude Cahun, do još uvijek nedovoljno prepoznatih kao što su Leonora Carrington, Bridget Tichenor i Reme­dios Varo.

Nijedan drugi umjetnički pokret nije imao toliko ženskih predstavnica i u nijednom drugom pokretu žene nisu dale ovoliki doprinos. Unatoč tome, većina njih ostala je nepoznata. Mnogi radovi nadrealistkinja tematiziraju ženski identitet, odnos između spolova i malograđanske ideale ženskosti.

Digitalno izdanje izložbe se može pogledati na službenoj stranici muzeja, gdje se također može preslušati fantastičnu playlistu i pogledati video samog postava.

Ženska soba je 1. rujna 2018. godine započela s provedbom projekta „Seksualno nasilje – edukacijski i prevencijski program“, koji je financiran od strane Europske komisije za područje prevencije i suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja i nasilja nad djecom, REC-AG-2017/REC-RDAP-GBV-AG-2017. Partnerske organizacije na projektu su Pravobraniteljica za djecu, Plavi telefon, Prehrambeno-tehnološka škola Zagreb, Gimnazija Bernardina Frankopana Ogulin, Srednja škola Ivan Švear Ivanić grad, Medicinska škola Osijek, Obrtnička škola Osijek i Ekonomsko-turistička škola Daruvar.

Dana 24. travnja 2020. godine održan je online partnerski sastanak pomoću aplikacije ZOOM. Na partnerskom sastanku su sudjelovale članice Ženske sobe – Centra za seksualna prava, Plavog telefona te partnerskih srednjih škola na projektu „SNEP – Seksualno nasilje – edukacija i prevencija“ (Srednja škola „Ivan Švear“ Ivanić Grad, Prehrambeno-tehnološka škola Zagreb, ekonomska i turistička škola Daruvar, Obrtnička škola Osijek, Medicinska škola Osijek, Gimnazija i strukovna škola Bernardina Frankopana Ogulin). Sastanak je vodila Antonija Hojt Ilić ispred Ženske sobe.

Na partnerskom sastanku su evaluirane do sada provedene aktivnosti te je dogovoren plan provedbe predstojećih aktivnosti. Partnerske organizacije su se dogovorile oko prilagodbe provedbe pojedinih aktivnosti s obzirom na izbijanje pandemije COVID-19.

Ženska soba je 1. rujna 2018. godine započela s provedbom projekta „Seksualno nasilje – edukacijski i prevencijski program“, koji je financiran od strane Europske komisije za područje prevencije i suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja i nasilja nad djecom, REC-AG-2017/REC-RDAP-GBV-AG-2017. Partnerske organizacije na projektu su Pravobraniteljica za djecu, Plavi telefon, Prehrambeno-tehnološka škola Zagreb, Gimnazija Bernardina Frankopana Ogulin, Srednja škola Ivan Švear Ivanić grad, Medicinska škola Osijek, Obrtnička škola Osijek i Ekonomsko-turistička škola Daruvar.

Planirani follow-up sastanak održan je 24. travnja 2020. godine online putem. Na follow-up sastanku su sudjelovale sve osobe koje su implementirale SNEP programa, provedenog u 31. srednjoj školi diljem Republike Hrvatske.

Follow-up sastanak su vodile članice Ženske sobe, Antonija Hojt Ilić te Maja Mamula. Sve sudionice i sudionici su se tijekom sastanka osvrnuli na proces implementacije SNEP programa prvenstveno navodeći kako su izrazito zadovoljni radionicama, njihovim sadržajem te video materijalima koji su također kvalitetno ocijenjeni od strane učenika/ca. Pohvalili su i priručnik „Seksualno nasilje nad i među djecom i mladima“ kao kvalitetnim, sveobuhvatnim te korisnim u pripremi za provedbu radionica. Sve sudionice i sudionici follow-up sastanka su istaknuli kako planiraju provoditi SNEP program i sljedećih školskih godina te tako educirati buduće generacije učenika/ca o prevenciji seksualnog nasilja. Zaključno su pohvalili suradnju sa Ženske sobe te pruženu podršku od strane članica organizacije.

Zastupnik u EP Predrag Fred Matić je uputio inicijativu i pismo Povjerenici za zdravstvo i sigurnost hrane Europske komisije Stelli Kyriakides o problemima s kojima se susreću trudnice, rodilje, babinjače i dojenčad u vrijeme krize uzrokovane COVID-19 virusom.

Pismo je potpisalo 62 zastupnika i zastupnica u Europskom parlamentu iz raznih političkih grupa i na taj način podržalo ovu inicijativu. U suradnji s međunarodnom nevladinom organizacijom Ljudska prava u porodu (Human Rights in Childbirth, HRiC) i udrugom RODA – Roditelji u akciji (Hrvatska), a koje su se obratile zastupniku Matiću te izrazile zabrinutost zbog negativnih posljedica pandemije na sustave skrbi za trudnice, rodilje i babinjače, identificirani su mnogi problemi koji se susreću u ovom području tijekom trenutne zdravstvene krize.

Neki od problema na koje upozoravaju su:

  • ženama je uskraćeno pravo na pratnju tijekom porođaja, kao i posjete nakon porođaja,
  • žene su primorane na neželjene indukcije i zakazane carske rezove bez opstetričkih indikacija,
  • žene su odvojene od svoje novorođenčadi,
  • službe za skrb trudnica, rodilja, babinjače i dojenčadi nisu prioritet kod je u pitanje adekvatno kadroviranje, te podjele zaštitne opreme za osoblje.

Potaknut informacijama s terena, zastupnik Matić je zatražio od Europske komisije i Povjerenice da se poduzmu sljedeći koraci:

  1. Osiguravanje postojanja politika i ustanova u svakoj zemlji koje jamče ženama pratnju na porodu, u skladu s najboljim dokazima SZO i drugih organizacija koje u stvarnom vremenu prate situaciju,
  2. Osiguravanje da su zdravstvene politike tijekom pandemije COVID-19 temeljene na dokazima i činjenicama, a ne na strahu,
  3. Osiguravanje odgovarajućih sredstava za skrb trudnica, rodilja i babinjača, uključujući osoblje i zaštitnu opremu,
  4. Primjena, obnavljanje i financiranje kuća za porode odnosno primaljske odjele i službi za porod kod kuće, pogotovo u manjim mjestima.

U sklopu obrazovnog programa Centra za ženske studije, psihologinja i psihoterapeutkinja Marijana Senjak održala je online predavanje studenticama i studentima na temu „Seksualno nasilje u ratu“ 20. travnja 2020. Obradi teme pristupilo se na interaktivan način kroz razgovor sa studenticama i studentima o mitovima i činjenicama o seksualnom nasilju u ratu.

Predavanje se sastojalo iz dva dijela: Feministički psihoterapijski pristup u radu s preživjelima ratnog silovanja; Priznanje patnje, kraj nekažnjivosti i Ženski sud kao obnavljajući pristup pravdi.

Studentice i studenti upoznati su s kratkoročnim i dugoročnim posljedicama koje trauma seksualnog nasilja u ratu ostavlja na fizički, seksualni, psihološki, socijalni i radni integritet i autonomiju preživjele. Naglasak je na oporavku koji je moguć i ima svoje predvidljive faze kroz koje prolazi većina preživjelih: „prekinuti šutnju“, „vjerovati da se to dogodilo“, „suočiti se sa sjećanjima i ranjivošću“, „suočiti se s ljutnjom i usmjeriti je na počinitelja“, „povezati se sa svojom duhovnošću“, „završiti posao i krenuti dalje“.

Predstavljen je doprinos i suradnja ženskih organizacija u sudskim procesuiranjima ratnog silovanja kao ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti, te u izradi zakonskih rješenja za prepoznavanju statusa i prava  preživjelih ratna silovanja.

Prikazan je proces pripreme svjedokinja za svjedočenje na „Ženskom sudu – Feministički pristup pravdi“. Feministički pristup pravdi, primijenjen u procesu Ženskog suda, znači i priznanje patnje i pretrpljene štete, obeštećenje i oporavak preživjelih i cijelog društva kojim se nastoji povratiti povjerenje i uspostaviti nada za pravedni mir.

Kao posljedica globalne pandemije koronavirusa, nejednakost među spolovima vezana za kućanske poslove, čišćenje, brigu o djeci, bolesnima i starijima je postala sve jasnija.

Žene čine 70% radne snage u zdravstvenom sektoru i sektoru socijalne zaštite te obavljaju tri puta više neplaćenog skrbnog rada u kući od muškaraca. Nalaze se na ‘prvim linijama’ borbe protiv pandemije. UN-ova kampanja, #HeForSheAtHome želi ukazati na ovu nepravdu te potaknuti muškarce da ravnopravno podjele teret rada u svojim domaćinstvima.

Kroz različite metode, kampanja, osim što želi potaknuti muškarce na ravnopravnu podjelu rada u domaćinstvu, potiče ih i da pošalju/podjele svoje priče. Neovisno radilo li se o korištenju novog usisavača ili zanimljivoj strategiji pranja suđa. Dijeleći priče o pozitivnim muškim uzorima iz cijelog svijeta, kampanja nastoji potaknuti sve muškarce na pravedniju raspodjelu poslova.

Sve zainteresirane osobe su pozvane poslati svoje priče na heforshe@unwomen.org i/ili ih podjeliti na društvenim mrežama i označiti hashtagom #HeForSheAtHome.

Virtualni okrugli stol u organizaciji Socijaldemokratskog Foruma žena SDP-a Hrvatska pod nazivom „Pandemija nasilja“ održan je u utorak, 14. travnja 2020. godine. Prijenos okruglog stola bio je omogućen putem Facebook stranice Foruma žena i službenog Youtube kanala SDP-a.

Sudionice i sudionik okruglog stola bile/i su:  Maja Sporiš, predsjednica Socijaldemokratskog Foruma žena SDP-a Hrvatske, moderatorica; dr. sc. Maja Mamula, psihologija, koordinatorica Ženske sobe – Centra za seksualna prava iz Zagreba; Anamarija Matanović, koordinatorica projekata Udruge Brod – grupe za ženska ljudska prava koja vodi savjetovalište i sklonište za žene žrtve nasilja iz Slavonskog Broda; prof. prim. dr. sc. Branko Kolarić, dr. med. spec. epidemiolog, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci.

Maja Sporiš je navela kako je Forum žena organizirao okrugli stol uslijed svjesnosti porasta nasilja u obitelji zbog svih kriznih situacija, pa tako i ove vezane uz pandemiju koronavirusa. Istaknula je kako kućna izolacija nije jedini razlog zbog kojeg raste nasilje. Stres je u društvu podignut na izrazito visoku razinu jer su brojne osobe dobile ili očekuju otkaze, ili rade od kuće, a za to nemaju uvjete ili je kućni budžet splasnuo. Pristup skrbi za žrtve nasilja u ovim okolnostima traži pojačanu skrb i širenje kapaciteta što je između ostalog zatražio i Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog Parlamenta od država članica. Neke zemlje su se odlučile na veća i dodatna izdvajanja financijskih sredstava, no Hrvatska nije među tim zemljama.

Maja Mamula se osvrnula na modele u Francuskoj i Španjolskoj, odnosno model smještaja žrtava nasilja u obitelji u hotele. Istaknula je kako skloništa nisu samo krov nad glavom, nego puno više od toga – potrebno je osigurati psihološku pomoć i podršku, psihosocijalni rad i pravne savjete. Što se tiče prijave nasilja u ljekarnama, većina slučajeva nasilja u obitelji nije klasična talačka situacija, većina žena ima mogućnost nazvati ili njihova bliska rodbina i susjedi znaju za nasilje te postoji mogućnost da se nazovu nadležne institucije ili organizacije civilnog društva. Navela je kako osobno smatram da je to scenarij koji ne bi funkcionirao u Republici Hrvatskoj.

Branko Kolarić kao epidemiolog sada poprilično pojačano radi sa ustanovama iz nadležnosti socijalne skrbi i ističe da trenutno situacija prilikom izmještanja žrtve iz kućanstva funkcionira tako da se žrtve, majku zajedno s djecom, smješta u poseban odvojeni prostor na 14 dana te ukoliko se razviju simptomi bolesti se radi testiranje. Ako se simptomi ne pojave nakon 14 dana izolacije, žrtva se smješta u sklonište.

Anamarija Matanović je opisala rad skloništa Udruge Brod – grupe za ženska ljudska prava. Istaknula je kako se broj poziva u pravnom savjetovalištu smanjio od početka pandemije no pretpostavlja kako se žene ne odlučuju tražiti pomoć i podršku jer i sudovi rade usporenijim procesom. Navela je kako u njihovom skloništu još uvijek ima slobodnih kapaciteta te kako pretpostavljaju da će prijave nasilja u obitelji eskalirati kada se mjere ublaže ili ukinu.

Maja Mamula je istaknula i da svi koji su u lancu zaštite žrtava nasilja moraju djelovati koordinirano te da Žensku sobu – Centar za seksualna prava državna tijela nisu kontaktirala na temu zbrinjavanja žena žrtava nasilja u obitelji. Napomenula je da u Hrvatskoj postoji Nacionalni tim za suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u skladu s Istanbulskom konvencijom kao najviše tijelo koje može izdavati preporuke, reakcije i protokole te je prije nekoliko dana upućen dopis nadležnom Ministarstvu da se sazove hitna sjednica Tima kako bi se uputile preporuke prema županijskim timovima i javnosti.

Maja Sporiš je zaključila održavanje virtualnog okruglog stola napomenom kako je neizmjerno važno uvrstiti rodnu dimenziju u sve analize i rješavanje sadašnje krize. Potrebna je analiza kako je trenutna kriza utjecala na živote žena, a kako na živote muškaraca. Bez takvih analiza dugoročno nećemo moći kreirati politike kojima bi se saniralo trenutno stanje, a da se pritom dodatno ne naruši rodna ravnopravnost u društvu.

Nasilje nad ženama ostaje velika prijetnja za globalno javno zdravlje i zdravlje žena i tijekom izvanrednih okolnosti.

  • Nasilje nad ženama vrlo je rasprostranjeno. Nasilje u intimnim vezama najčešći je oblik nasilja.
    • Svaka treća žena u svijetu iskusila je fizičko ili seksualno nasilje od strane intimnog partnera ili seksualno nasilje od strane bilo kojeg počinitelja tijekom svog života.
    • Nasilje nad ženama često se povećava tijekom izvanrednih situacija, uključujući epidemije. Žene koje su izmještene, izbjeglice ili žive u sukobima pogođenim područjima posebno su ranjive.
    • Unatoč nedostatku podataka, izvješća iz Kine, Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Amerčkih Država i drugih zemalja upućuju na povećanje slučajeva obiteljskog nasilja od izbijanja COVID-19 zaraze.
      • Prema jednom izvješću, broj slučajeva obiteljskog nasilja prijavljenih policijskoj postaji Jingzhou, u gradu provincije Hubei, utrostručio se u veljači 2020. u usporedbi s tim razdobljem u prethodnoj godini.
      • Zdravstvene posljedice nasilja, posebice obiteljskog ili u intimnim vezama, na žene i njihovu djecu su značajne. Nasilje nad ženama može uzrokovati ozljede i ozbiljne probleme vezane uz fizičko, psihičko, spolno i reproduktivno zdravlje, uključujući spolno prenosive infekcije, HIV i neplaniranu trudnoću.

Kako COVID-19 može povećati rizik nasilja nad ženama?

  • Stres, poremećene socijalne i zaštitne mreže te smanjen pristup uslugama mogu povećati rizik nasilja za žene.
  • Kako se uvode mjere socijalnog udaljavanja i ljudi su potaknuti ostati u domovima, velika je vjerojatnost da će se rizik nasilja u intimnim odnosima povećati. Na primjer:
    • Vjerojatnost da će žene u nasilnoj vezi i njihova djeca biti izloženi/e nasilju drastično je povećana, jer članovi/ice obitelji provode više vremena u bliskom kontaktu i obitelji se suočavaju s dodatnim stresom te potencijalnim ekonomskim gubicima i gubicima radnih mjesta.
    • Žene mogu imati manje kontakta s rodbinom i prijateljima koji mogu pružiti podršku i zaštitu od nasilja.
    • Žene nose veći dio tereta povećanog njegovateljskog rada tijekom ove pandemije. Zatvaranjem škola taj je teret povećan, uzrokujući i povećanje stresa za žene.
    • Izazovi egzistenciji i mogućnosti privređivanja, koji pogađaju i žene (od kojih mnoge imaju neslužbene izvore prihoda), smanjit će pristup osnovnim potrebama i uslugama, povećavajući stres u obiteljima, s potencijalnim porastom sukoba i nasilja. Smanjeni resursi mogli bi povećati rizik ekonomskog zlostavljanja žena.
    • Počinitelji mogu zlorabiti restrikcije vezane uz COVID-19 kako bi ostvarili moć i kontrolu nad partnericama te dodatno ograničili pristup uslugama, pomoći i psihosocijalnoj podršci formalnih i neformalnih mreža.
    • Počinitelji mogu ograničiti pristup ključnim potrepštinama poput sapuna i dezinficijensa.
    • Počinitelji mogu uspostaviti kontrolu šireći lažne informacije o bolesti i stigmatizirajući svoje partnerice.
    • Pristup ključnim uslugama zaštite reproduktivnog i spolnog zdravlja, uključujući usluge za žene žrtve nasilja, vjerojatno će biti dodatno ograničen.
    • Također će se ograničiti pristup drugim uslugama poput linija za pomoć, kriznih centara, skloništa, pravne pomoći i usluga zaštite, čime će se smanjiti dostupnost ionako malobrojnih izvora pomoći koji su na raspolaganju ženama u nasilnim vezama.

Zdravstveni sustavi igraju važnu ulogu u osiguravanju sigurnih i dostupnih usluga ženama koje su doživjele nasilje tijekom pandemije COVID-19. Jasno je kako je COVID-19 pandemija postavila ogroman teret na zdravstvene sustave i zdravstvene radnike/ce u brizi za bolesnike/ce, no postoje stvari koje mogu pomoći ublažiti utjecaj na nasilje nad ženama i djecom za to vrijeme:

  • Svi dionici uključeni u borbu protiv COVID-19 pandemije trebaju biti svjesni i podizati svijest o potencijalnim utjecajima koje fizičko distanciranje, boravak kod kuće i druge mjere za rješavanje ove pandemije vjerojatno imaju na žene izložene nasilju i na njihovu djecu.
  • Zdravstveni radnici/e, od kojih su većina žene, mogu biti izloženi/e riziku od nasilja u svojim domovima ili na radnom mjestu. Potonje je ozbiljan problem koji se može pogoršati kada su zdravstveni sustavi pod stresom. Zdravstveni rukovoditelji /ce ili administratori/ce ustanova moraju imati planove koji će se baviti sigurnošću njihovih zdravstvenih radnika/ca. Uobičajeni pružatelji/ce usluga koji se bave COVID -19 pandemijom mogu doživjeti stigmatizaciju, izolaciju i socijalno ostraciziranje. Nužno je omogućiti pružanje psihosocijalne podrške, poticaje koji se ne temelje na učinku, dodatne naknade za prijevoz, podršku skrbi o djeci.

Što može biti učinjeno po pitanju nasilja nad ženama tijekom pandemije

Iako svjesni kako je COVID-19 pandemija postavila ogroman teret na zdravstvene sustave, uključujući zdravstvene radnike/ce na prvom mjestu, neke stvari mogu pomoći ublažavanju utjecaja nasilja na žene i djecu tijekom ove pandemije.

Vlade i donositelji politika u planove spremnosti i reagiranja na COVID-19 moraju uključiti usluge koje će se baviti nasiljem nad ženama, dati im resurse i utvrditi načine kako ih učiniti dostupnim u okviru mjera socijalne distancije.

Zdravstvene ustanove trebaju identificirati podatke o dostupnim lokalnim uslugama (npr. telefonske linije, skloništa, krizni centri za silovanje, savjetovanje) za žrtve nasilja, uključujući radno vrijeme, podatke za kontakt, mogu li se usluge ponuditi na daljinu, itd.

Zdravstveni radnici/e moraju biti svjesni rizika i zdravstvenih posljedica nasilja nad ženama. Oni mogu pomoći ženama koje to otkriju nudeći prvu pomoć i odgovarajuću medicinsku pomoć. Pomoć pri prvom kontaktu uključuje: empatično slušanje bez osuđivanja, ispitivanje o potrebama i brigama žrtve, validiranje iskustva i osjećaja, povećanje osjećaja sigurnosti, povezivanje žrtve s adekvatnom podrškom.

Nevladine organizacije trebaju u svoje planove odgovora na COVID-19 uključiti usluge za žene izložene nasilju i njihovu djecu te prikupiti podatke o prijavljenim slučajevima nasilja nad ženama.

Članovi zajednice trebali bi biti svjesni povećanog rizika od nasilja nad ženama tijekom ove pandemije i potrebe da budu u kontaktu i podržavaju žene koje su izložene nasilju te da imaju informacije o tome gdje je pomoć žrtvama dostupna. Važno je osigurati da se sigurno poveže sa ženama kada je nasilnik prisutan u kući.

Ženama koje doživljavaju nasilje bitno je pronaći podršku od strane obitelji i prijatelja, potražiti podršku putem telefonske linije za pomoć ili potražiti lokalne službe za žrtve nasilja. Također, korisno je imati sigurnosni plan u slučaju da nasilje eskalira. To uključuje uspostavljanje kontakta sa susjedima, prijateljima, rođacima ili skloništima u slučaju da moraju odmah napustiti svoj dom.

Slijedeći upute Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i prateći razvoj događanja oko epidemiološke situacije u zemlji, od danas ne pružamo usluge osobnog savjetovanja u okviru rada Ženske sobe i Centra za žrtve seksualnog nasilja. I dalje smo dostupne za sve putem telefona (01/6119-174 i 01/6119-444) i email-a (zenska.soba@zenskasoba.hr i savjetovaliste@zenskasoba.hr).

Hvala Vam na razumijevanju, pravovremeno ćemo Vas obavijestiti o svim promjenama.