WAVE Mreža je europska mreža ženskih organizacija koja se fokusira na eliminaciju nasilja nad ženama i djecom. Osnovana 1994., trenutno broji  više od 150 članica. StepUp! kampanja je kampanja WAVE Mreže na razini Europe, a bavi se promoviranjem načina zaustavljanja nasilja nad ženama, podizanja svijesti o problemu i zaštitom žrtava nasilja nad ženama i djevojčicama.

Treću godinu zaredom, WAVE je u potrazi za posebnim umjetničkim motivom koji će se tiskati na njihovim torbama. Ako ste ženska grafička umjetnica koja je zainteresirana za stvaranje ili već stvarate društveno angažiranu umjetnost, a istovremeno pokušavate pokrenuti pozitivne promjene u društvu, pozvana si da sudjeluješ u ovom pozivu!

Zamislite i predstavite svoju viziju i interpretaciju jedne inspirativne žene, trenutka u njezinoj svakodnevici, junačkih trenutaka, nečega što smatrate inspirativnim u ženskom životu za umjetnički prikaz.

Prijava se treba sastojati od:

  • rada/umjetničkog djela, poslanog u .pdf obliku (u slučaju više podnesaka iste umjetnice, potrebno je poslati zasebne .pdf datoteke), koji je prikladan za tehniku jednobojnog sitotiska (rezolucija 300 dpi) na campaign@wave-network.org
  • kratke biografije autorice; kontakt podaci i relevantne poveznice na društvene mreže ili stranice na kojima se promovira rad autorice(Instagram, Facebook, web stranica itd.);
  • skenirane kratke izjave u kojoj se dozvoljava WAVE Mreži da koristi poslani rad kao motiv na platnenoj torbi za 2020.godinu i promociju kroz WAVE Mrežu i StepUp! kampanju u 2020./21. godini. Prava umjetnice se u potpunosti poštuju, a intelektualno vlasništvo je zaštićeno.

Nema dobne granice za ovaj poziv, međutim prijaviteljice mlađe od 18 godina trebaju priložiti i pismenu potpisanu suglasnost roditelja ili skrbnika.

Odabrani rad će biti nagrađen novčanom nagradom od 300 eura; printat će se kao motiv na platnenim torbama WAVE Mreže za 2020. godinu te će biti dijeljen i promoviran putem kanala WAVE Mreže; autorica rada dobit će 10 primjeraka platnene torbe s tiskanim motivom

Poziv je otvoren za ženske umjetnice, od 1. svibnja do 15. srpnja 2020. godine.

Step Up! kampanja i WAVE Mreža objavit će odabranu umjetnicu i pobjednički motiv do 31.kolovoza 2020. godine.

Koordinacija za očuvanje digniteta udruga u Republici Hrvatskoj sazvala je te sudjelovala na sastanku predstavnika i predstavnica Vlade Republike Hrvatske 30. travnja 2020. godine. Priopćenje za medije nakon održanog sastanka nalazi se u nastavku teksta.

*******************************

Do kraja ovoga tjedna Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Ured za udruge i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva moraju uskladiti tekst poziva za prijavu projekata na posebni COVID-19 natječaj koji će biti raspisan kao odgovor Vlade na korona krizu koja je pogodila udruge.

Objavljivanje posebnog COVID-19 natječaja predstavnicima Koalicije za očuvanje digniteta udruga u RH na sastanku održanom u četvrtak 30. travnja 2020. najavili su predstavnici Vlade.

Prema riječima ministara Marka Pavića i Josipa Aladrovića natječaj bi trebao obuhvatiti teme kao što su rastuće obiteljsko nasilje tijekom krize, osobe s invaliditetom, starije osobe, bolesnici i ostale skupine koje su u riziku od socijalne isključenosti uzrokovane pandemijom koronavirusa. Vrijednost natječaja trebala bi iznositi 80 milijuna kuna.

Dodatnih 25 milijuna kuna Vlada će izdvojiti za natječaj „Kultura on-line“ koji je u finalnoj fazi dogovaranja i uskoro će biti objavljen. Cilj ovog natječaja je pomoći organizacijama u kulturi, a s obzirom na to da su zabranjena okupljanja.

Sastanak predstavnika Koordinacije, koja okuplja 205 udruga civilnog društva, održan je nakon što je Vlada primila pismo Koordinacije u kojem se izražava zabrinutost zbog utjecaja koronavirusa na rad udruga. Inicijator sastanka bio je premijer Andrej Plenković, a sastanku su osim ministra rada i mirovinskog sustava Josipa Aladrovića i ministra regionalnog razvoja i fondova Europske unije Marka Pavića nazočili ravnateljica Ureda za udruge Helena Beus, zamjenik upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva Luka Bogdan, državni tajnik u Ministarstvu rada Dragan Jelić i savjetnik Premijera Tomislav Leko.

Koordinaciju udruga predstavljali su inicijatorica i voditeljica Koordinacije Svjetlana Marijon (Udruga Zamisli), Bojan Marjanović (Hrvatsko debatno društvo), Ivana Kalogjera (Nismo same), Lidija Pavić-Rogošić (ODRAZ – Održivi razvoj zajednice) i Mirela Despotović (Centar za civilne inicijative).

Ministar Pavić kazao je kako Vlada civilno društvo vidi kao partnera u rješavanju krize zbog čega su u pripremi i novi natječaji.

Predstavnici Koordinacije pozdravili su raspisivanje natječaja COVID-19 no izrekli su svoju zabrinutost zbog najave da će i taj natječaj biti raspisan po principu „najbržeg prsta“ što smatraju da nikako ne pridonosi transparentnosti i kvaliteti projektnih prijedloga. Ako se inzistira na najbržem prstu, cjelokupnu dokumentaciju i sva pravila treba objaviti najmanje dva tjedna prije otvaranja natječaja, upozorili su.

Na sastanku se najviše razgovaralo o EU projektima i njihovoj sudbini. Predstavnike Koordinacije zanimalo je što s iznosom od 100 milijuna eura koji je, kako se moglo čitati u medijima, preraspodijeljen iz Europskog socijalnog fonda (ESF) za ublažavanje posljedica virusa COVID-19. Predstavnici Vlade su rekli da je iznos od 100 milijuna eura skinut s osi 3. i 4. te kako to ne bi trebalo značajno utjecati na natječaje za udruge.

Na pitanje što je s natječajima iz Fondova EU koji su odavno zatvoreni (neki su još iz 2018.), a za koje još nisu objavljeni rezultati, odgovoreno je kako je svih devet provedenih natječaja u završnoj fazi, a rezultati se očekuju u sljedeća dva tjedna. Neke natječaje još očekuje treći krug evaluacije, a neki su već u fazi čišćenja proračuna.

Što se tiče novih natječaja najavljeno je da će se Indikativni kalendar natječaja malo promijeniti, a novi kalendar bit će objavljen do 15. svibnja ove godine.

Vlada je odbila zahtjev Koordinacije za izjednačavanjem udruga s drugim poslodavcima u Rrepublici Hrvatskoj i omogućavanje podrške za isplatu plaće radnicima u udrugama koje dokažu da je rad ugrožen zbog utjecaja krize COVID-19.

Kako je objasnio ministar Aladrović potpore za očuvanje radnih mjesta za proračunske korisnike za Vladu nisu prihvatljiva opcija. Vlada smatra da udruge spadaju u kategoriju proračunskih korisnika budući da primaju potpore iz javnih izvora.

Na pitanje predstavnika Koordinacije je li moguće da se potpore potencijalno odobre udrugama koje ne primaju takve potpore, ministar je odgovorio da su potpore usmjerene isključivo na subjekte koji se bave gospodarskim djelatnostima.

Prijedlog Koordinacije za podizanje limita na donacije kao porezno priznatog troška (s 2% na minimalno 10%), ili uvođenje sličnih modela kojima privatne i pravne osobe mogu ostvariti porezne olakšice donacijama u puno većoj mjeri nego što je to trenutačno dozvoljeno uz olakšavanje uvjeta i procedure doniranja, predstavnici Vlade ocijenili su kao zanimljivo rješenje koje je prihvatljivo za razmišljanje, no u ovom trenutku to nije izvedivo.

Na upit o stanju nacionalnih natječaja i raspoloživih sredstava Luka Bogdan najavio je da će Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva informacije o tome imati nakon što dobiju informacije o uplatama u Lutriju, no već sada se može reći da zbog otkazivanja većine sportskih natjecanja one neće biti jednake prethodnim godinama.

Na sastanku je najavljen nastavak suradnje te novi sastanci s ostalim nacionalnim tijelima, ministarstvima financija, kulture, demografije, obitelji, mladih i socijalne politike, znanosti i obrazovanja te zdravstva.

Europski institut za rodnu ravnopravnost (EIGE) istaknuo je nekoliko preporuka državama članicama Europske unije čiji je cilj podizanje razine svijesti o utjecaju koronavirusa COVID-19 na rodnu ravnopravnost u društvu. Preporuke i podaci se temelje na istraživanjima i statističkim izvorima instituta EIGE, a teže istaknuti razlike s kojima se žene i muškarci suočavaju tijekom pandemije.

Preporuke su također i ideje za donositelje rodno osviještenih politika kako bi se ne bi izostavila rodna perspektiva u procesu donošenja važnih odluka u vrijeme trajanja i nakon COVID-19 krize.

 

1) RODNO UVJETOVANO NASILJE

U doba kriza i prirodnih katastrofa bilježi se i porast nasilja nad ženama. U doba koronavirusa žrtve, koje su u najvećoj mjeri žene, izložene su zlostavljačima kroz duže vremensko razdoblje te su „odsječene“ ili izolirane od socijalne i institucionalne podrške (podrške obitelji, organizacija civilnog društva i slično).  Tako je, primjerice, u Francuskoj zabilježen porast od 32% prijava nasilja u obitelji u roku od samo tjedan dana, dok je u Litvi uočen porast za 20% tijekom prva tri tjedna obavezne izolacije, u odnosu na isti period u 2019. godini.

Države članice Europske Unije te Republika Hrvatska trebale bi uzeti u obzir kreiranje i donošenje rodno osviještenih politika i mjera koje bi adekvatno odgovorile na potrebe osoba koje su preživjele nasilje u obitelji i seksualno nasilje.

Što bi država i donositelji rodno osviještenih politika trebali znati kako bi adekvatno pomogli osobama koje su preživjele nasilja u obitelji i seksualno nasilje?

  • Države članice EU trebaju staviti prioritet na pitanje rodno uvjetovanog nasilja jer mjere izolacije i ograničenog kretanja povećavaju nasilje nad ženama.
  • Države članice EU trebaju razviti i implementirati strategije za smanjenje rizika koje uključuje policiju, pravosuđe i zdravstveni sustav kako bi se osigurao koordinirani odgovor na svaki slučaj nasilja u obitelji i seksualnog nasilja.
  • Prikupljanje podataka o nasilju nad ženama trebalo bi uskladiti između država članica EU kako bi se problem rodno uvjetovanog nasilja adekvatno mjerio i rješavao. To bi pomoglo u identificiranju promjenjivih obrazaca nasilja u doba krize.

 

2) RADNICE U ZDRAVSTVENOM SUSTAVU I SUSTAVU SOCIJALNE SKRBI

Zdravstveni sustav i sustav socijalne skrbi suočeni su s neviđenim pritiskom posljednjih mjeseci. Iako su žene i muškarci koji rade u ovim sektorima izloženi zarazi koronavirusom, žene su u većem riziku jer čine većinu (76%) zdravstvenih radnica i djelatnica u sustavu socijalne skrbi na razini Europske unije. Nadalje, 93% žena radi u obrazovnom sustavu, 86% žena radi na poslovima osobne njege unutar zdravstvenih ustanova, a 96% žena obavlja poslove čišćenja i pomaganja drugima. U svim ovim sektorima su žene potencijalno više izložene riziku od infekcije jer čine većinu zaposlenica na slabo plaćenim poslovima.

Države članice Europske Unije te Republika Hrvatska trebale bi osigurati odgovarajuće mjere i rješenja za trenutnu COVID-19 krizu uzimajući u obzir različita iskustva s kojima se suočavaju žene i muškarci.

Što bi država i donositelji rodno osviještenih politika trebali znati kako bi adekvatno odgovorili na rodne razlike u kriznim situacijama?

  • Rodna segregacija na tržištu rada dovela je do različitih razina izloženosti COVID-19 za žene i muškarce.
  • Države članice EU trebaju prepoznati izazove za zdravlje i dobrobit žena koje čine većinu zaposlenih u zdravstvenom sustavu i sustavu socijalne skrbi.
  •  Poslovi koji uključuju brigu o drugima, najslabije su plaćeni poslovi u Europskoj uniji.
  • Tijekom kriznih situacija (a i inače), od ključne je važnosti uključiti žene u procese donošenja odluka kako bi se ostvarila rodna ravnoteža.

 

3) NEPLAĆENI RAD I NEPLAĆENI KUĆANSKI RAD

Čak i u situacijama bez krize, žene značajno više obavljaju poslove koji uključuju brigu o drugima. Prije pojave pandemije Covid-19, žene u Europskoj uniji su u prosjeku 13 sati tjedno više nego muškarci obavljale neplaćene poslove (npr. briga o drugima, kućanski poslovi). Zatvaranjem škola i radnih mjesta te obolijevanjem starijih članova/ica obitelji, neplaćeni rad žena se dodatno povećao. Međutim, muškarci koji sada provode dodatno vrijeme u svojim domovima imaju priliku više se uključiti u brigu o djeci i starijima.

Pozicija samohranih roditelja je još i teža s obzirom na to da mnoge osobe balansiraju između rada od kuće i brige o djeci. Žene čine skoro 85% samohranih obitelji na razini Europske unije, a skoro polovica (48%) njih se nalazi u riziku od siromaštva ili društvene isključenosti. Za razliku od njih, svega trećina (32%) samohranih očeva se nalazi u ovom riziku. Covid-19 vrlo lako može povećati ove rizike za žene, ali i muškarce.

Što bi država i donositelji rodno osviještenih politika trebali znati kako bi adekvatno odgovorili na probleme neplaćenog rada i neplaćenog kućanskog rada?

  • Kako bi se roditeljima koji rade unutar ključnih zanimanja omogućio nesmetan rad, važno je osigurati pristupačnu i dostupnu skrb za djecu.
  • Razbijanje rodnih stereotipa i ideja o tradicionalnim rodnim ulogama nužno je kako bi se muškarci više uključili u obavljanje neplaćenog kućanskog rada.
  • Financijska potpora samohranim obiteljima za brigu o djeci, plaćanje stanarine te drugih kućanskih troškova pomogla bi im u ublažavanju određenih financijski teškoća, posebice u vrijeme povećanog rizika od gubitka posla zbog pandemije Covid-19.

 

4) UTJECAJ RODA NA ZDRAVLJE

Građani i građanke Europske unije nalazi se u riziku od zaraze virusom Covid-19. Iako muškarci i starije osobe u većem broju slučajeva umiru od virusa, Covid-19 nas podsjeća kako njegov utjecaj nije samo biološki determiniran. Društvene norme također različito utječu na zdravstveno ponašanje žena i muškaraca pa tako podaci Indeksa rodne ravnopravnosti instituta EIGE pokazuju kako su muškarci u prosjeku češće pušači, dok žene, koje imaju duži životni vijek, trebaju dugotrajniju brigu i njegu u starosti. S obzirom na trenutne poteškoće uzrokovane virusom, starije žene koje su ovisile o članovima/icama obitelji, prijateljima/icama ili susjedima/ama na iste se više ne mogu osloniti te se suočavaju sa socijalnom isključenosti.

Dok su znanstvenici i znanstvenice u potrazi za cjepivom za COVID-19 neizostavno je istaknuti kako medicinska istraživanja ne smiju biti rodno neosjetljiva. Klinička ispitivanja moraju uključiti uravnoteženu rodnu zastupljenost kako bi se testirale razlike utjecaja cjepiva na žene i muškarce.

Rodna neosjetljivost u medicinskim ispitivanjima i u zdravstvenoj skrbi nije iznenađujuća s obzirom na nedovoljnu zastupljenost žena na pozicijama odlučivanja unutar zdravstvenog sustava.

Što bi država i donositelji rodno osviještenih politika trebali znati kako bi prihvatili različit utjecaj roda na zdravlje?

  • Prepoznavanje različitog učinka koje izbijanje bolesti ima za žene i muškarce, temeljni je korak za razumijevanje utjecaja izvanrednih zdravstvenih situacija na pojedine individue i zajednice što omogućuje kreiranje učinkovitih, pravednih politika i intervencija.
  • Iskustvo izbijanja pandemija u prošlosti pokazuje važnost uključivanja rodne analize u institucionalne odgovore te korake pripravnosti. Rodna analiza dovodi do poboljšanja učinkovitosti zdravstvene zaštite, promocije rodnih i zdravstveno ravnopravnih ciljeva.
  • Medicinska istraživanja i zdravstveni sustav koji adresiraju utjecaj spola i roda na zdravstvene razlike žena i muškaraca trebaju pomoći u boljem razumijevanju njihovih individualni zdravstvenih potreba.
  • Povećanje zastupljenosti žena na vodećim pozicijama odlučivanja unutar zdravstvenog sustava nužno je za donošenje važnih i rodno ravnopravnih odluka u zdravstvenom sustavu.

 

5) EKONOMSKE POTEŠKOĆE I ROD

Utjecaj pandemije COVID-19 na ekonomiju će zasigurno rezultirati pojavom recesije u Europskoj uniji. Nakon što je COVID-19 stigao u Uniju, došlo je do otpuštanja osoba koje su zaposlene na prekarnim zanimanjima (poslovi na određeno, pola radnog vremena, neprijavljen rad) koja će najviše i osjetiti ekonomske posljedice pandemije. Međunarodna organizacija rada procjenjuje da bi gotovo 25 milijuna radnih mjesta u svijetu moglo biti izgubljeno zbog pojave virusa COVID-19, dok bi se dodatnih 35 milijuna ljudi moglo suočiti sa siromaštvom.

U odnosu na muškarce, žene su češće zaposlene temeljem ugovora o radu na određeno i na pola radnog vremena te se zbog toga nalaze u nesigurnom položaju na tržištu rada. Poslovi koje obavljaju žene često su lošije plaćeni i pružaju lošiju pravnu i socijalnu zaštitu. Upravo na ovim nesigurnim radni mjestima postoji velika zastupljenost žena mlađe životne dobi i niže razine obrazovanja te migrantkinja.

Podaci instituta EIGE pokazuju da je oko četvrtina (26,5%) žena zaposlenih u prekarnim zanimanjima, u odnosu na 15,1% muškaraca.

Druga skupina vrlo ranjivih osoba su radnice i radnici u kućanstvima, od kojih veliku većinu čine migrantkinje. Radnice u kućanstvu su u mnogim zemljama Europske unije neprijavljene te čine dio sive ekonomije. One su vrlo često ovisne o svojim poslodavcima, imaju malo do nimalo znanja o svojim pravima te o tome kako potražiti podršku.

Što bi država i donositelji rodno osviještenih politika trebali znati kako bi adekvatno odgovorili na potrebe radnica i radnika?

  • Fiskalne mjere usvojene nakon financijske krize 2008. g. nerazmjerno su negativno utjecale na žene te bi ih trebalo izbjeći prilikom kreiranja mjera oporavka od pandemije COVID-19.
  • Pandemija će imati različit utjecaj na žene i muškarce te stoga treba kreirati rodno-osviještene subvencije i mjere za spašavanje ekonomije te druge gospodarske mjere oporavka.
  • Zapošljavanje na pola radnog vremena, fleksibilna zaposlenja te drugi oblici ne-standardnog zapošljavanja trebaju imati odgovarajuću minimalnu plaću i socijalno osiguranje.

 

6) POSEBNO RANJIVE SKUPINE

Sagledavajući utjecaj pandemije COVID-19, nužno je obratiti pozornost i na ranjive skupine društva. Skupinu posebno ranjivih osoba čine izbjeglice i migranti/kinje, osobe s invaliditetom te Romske nacionalne manjine.

Žene i muškarci u izbjegličkim kampovima posebno su ranjivi na COVID-19 te druge bolesti zbog neadekvatnih uvjeta života (velika napučenost, manjak sanitetskih čvorova, otežan pristup zdravstvenoj zaštiti i cijepljenju). U kampovima je nemoguće održavati fizičku distancu i obavljati osnovne higijenske radnje, poput čestog pranja ruku.

Žene i muškarci migranti/kinje, koji ne žive u kampovima, također predstavljaju ranjivu skupina koja je suočena s preprekama u pristupu zdravstvenoj zaštiti zbog jezika, manjka financija, zakonskih ograničenja ili neznanja o dostupnim uslugama. Trudne migrantkinje, koje se nalaze u Europi, suočene su s visokom stopom smrtnosti koja se može i dodatno pogoršati zbog ograničene zdravstvene zaštite nastale uslijed pojave pandemije COVID-19.

Na području Europske unije trenutno živi 61 milijun žena i 47 milijuna muškaraca s invaliditetom kojima preporučene mjere fizičke distance nisu opcija jer ovise o brizi drugih. Posebno ranjiva skupina su žene s invaliditetom koje su u 34% slučajeva preživjele nasilje od strane partnera, za razliku od 19% žena bez invaliditeta. Kako iste nisu u mogućnosti fizički pristupiti skloništima za žrtve nasilja, često ostaju u nasilnom okruženju.

Nadalje, širom Europske unije 30% romskih domaćinstava živi bez pristupa pitkoj vodi. Bez tekuće vode u vlastitom domu je nemoguće često i redovito pranje ruku što je jedan od ključnih načina zaštite od virusa COVID-19.

Što bi država i donositelji rodno osviještenih politika trebali znati kako bi adekvatno odgovorili na potrebe posebno ranjivih skupina?

  • Žene i muškarci pojedinih ranjivih skupina se suočavaju s dodatnim izazovima koji proizlaze iz predrasuda i stereotipa. Donositelji politika moraju utvrditi manjinske skupine koje su izložene većem riziku od diskriminacije i socijalne isključenosti te predložiti mjere za ublažavanje tih rizika.
  • Podaci i istraživanja koja uključuju višedimenzionalnu perspektivu trebaju služiti za identifikaciju i razumijevanje višedimenzionalne diskriminacije. Razumijevanje ovog tipa diskriminacije nužno je uključiti u razvoj politika i zakonodavstva koje će na odgovarajući način riješiti nastale nejednakosti.

Izvor: www.eige.europa.eu

Vox Feminae Platforma, u suradnji s udrugama, inicijativama, pojedinkama i pojedincima, kroz svibanj donosi program koji promiče ideje rodne ravnopravnosti i propituje status žena u društvu kroz diskusije, predavanja, filmove i umjetničke prezentacije. Sve navedeno će se moći pratiti putem online platformi i društvenih mreža.

Neizostavan dio svakog VFF-a program je posvećen strašnim ženama, a ovogodišnje izdanje donosi dva predavanja na tom tragu. U prvom, pod nazivom ‘Strašne žene (n)i spekulativna fikcija’, Milena Benini i Mihaela Marija Perković će nam skrenuti na niz važnih spisateljica znanstvene fantastike. S druge strane, lezbijskom književnošću i važnim autanim spisateljicama bavit će se Jasna Jasna Žmak uz predavanje ‘Strašne lezbe’. Za strašan nastavak tjedna, ovaj program pratite utorcima 5. svibnja i 12. svibnja u 18h!

U vremenu izolacije mnogima od nas knjiga je najbolja prijateljica, stoga je poseban naglasak stavljen na književni program, u okviru kojega će se tijekom festivala ugostiti regionalna skupina „Pobunjene čitateljke koje donose analizu rodne ravnopravnosti na književnom polju pod nazivom ‘Ima li nam broja?’. Dodatno, detaljan pogled na razvoj moderne slovenske queer i lezbijske književnosti donose članice skupine „Four Voices kroz razgovor ‘Lezbijska četvrt’. Program će se odvijati četvrtcima (7. i 14. svibnja) uz moderaciju Antonele Marušić

Umjetnost u dom će se prenijeti putem portala Voxfeminae.net, i to vikendima, kada će biti predstavljene nove produkcije „Kozlića(ove godine uz kamišibaj izvedbu predstave ‘Mačak Džingiskan i Miki Trasi’ nastale po predlošku Vesne Parun), multimedijalne umjetnice Petre Brnardić ‘Tarantula’ te foto izložbu Tee Štokovac ‘InBed’. U suradnji s Kazalištem potlačenih „Pokaz“ tijekom festivala će biti dostupna i feministička poezija potlačenih!

Popratni dio programa uključuje predstavljanje Duginih obitelji, predavanje o uspavankama Katarine Juvančić, domaće kantautorice i online webinar o identitetima kojeg vodi Lejla Talić.

Filmski program također će se odvijati online – a unutar festivalskog intervala ponedjeljkom i petkom bit će dostupna selekciju filmova koji progovaraju o rodnim pitanjima i ulogama. S velikim ponosom organizatorice festivala najavljuju premijeru dokumentarnog filmskog ostvarenja nastalog u produkciji K-zone, a u režiji Ane Opalić i Noe Kraljevića – ‘Želim to i doma’. U njemu, devet LGBTIQ protagonista i protagonistkinja progovara o svojim iskustvima s doživljenim bullyingom, diskriminacijom i nasiljem. Film progovara i o drugim temama kao što su odrastanje, odnos s roditeljima te coming out i posljedično (ne) prihvaćanje okoline.

Diskusijski programi utorkom i četvrtom na temu književnosti odvijaju se u okviru aktualnog projekta ‘Women on Women’ kojeg sufinanciraju Kreativna Europa i Zaklada Kultura Nova. #creativeeuropeathome. Vizualni identitet ovogodišnjeg festivala potpisuje ilustratorica Klara Rusan Klarxy.

U organizaciji Ženske sobe – Centra za seksualna prava održan je partnerski sastanak na programu „Mreža podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela“ 29. travnja 2020. godine. Sastanak je održan online putem te su na istom sudjelovale predstavnice i predstavnici 10 partnerskih organizacija. Na sastanku su evaluirane dosadašnje aktivnosti te su dogovoreni daljnji koraci u provedbi programa.

Partnerski sastanak je sastavni dio programa „Mreža podrške i suradnje žrtvama i svjedocima kaznenih djela“ koji je kreiran je s ciljem osiguravanja pružanja pomoći i podrške žrtvama i svjedocima kaznenih djela u županijama u kojima nisu osnovani odjeli za podršku žrtvama i svjedocima. Program se provodi u trajanju od tri godine, a financijski je podržan od strane Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske. Ženska soba – Centar za seksualna prava je nositeljica programa, a program se provodi u partnerstvu s 10 organizacija civilnog društva:  Udruga za podršku žrtvama i svjedocima; Centar za građanske inicijative Poreč; Centar za podršku i razvoj civilnog društva DELFIN; DEŠA – Dubrovnik; Udruga HERA Križevci – za zaštitu i promicanje ljudskih prava; Informativno pravni centar; Ženska grupa Karlovac KORAK; S.O.S. Virovitica – savjetovanje, osnaživanje, suradnja; SOS telefon za žene žrtve nasilja Krapinsko – zagorske županije, Zagorje; Udruga ZvoniMir.

Zaklada SOLIDARNA i plesni pokret “Spread The Culture” od 27. travnja do 31. svibnja 2020. organiziraju humanitarnu akciju “Širimo svijest, spasimo život” kojom će skupljati sredstva za Fond #SPASIME!

U sklopu akcije, tijekom 14 dana od 1. do 14. svibnja 2020., “Spread The Culture” organizirat će online plesne radionice. Radionice će se tijekom navedenih 14 dana svakog dana prikazivati na Instagram Live i tako biti otvorene za sve zainteresirane osobe. Cilj plesnog pokreta “Spread The Culture” dosad je bio udružiti plesnu zajednicu i širiti plesnu kulturu, a sada pozivaju i plesače/ice i neplesače/ice da se udruže, pomognu žrtvama obiteljskog nasilja i šire svijest kroz ples!

Trenutno stanje karantene uzrokovano pandemijom Covida-19 dovelo do određenih promjena u navikama, željama, planovima. Zatvoreni unutar četiri zida, neke osobe mogu u miru popiti kavu, plesati, napraviti ručak, odraditi posao, nazvati prijatelja, sestru, brata, mamu, odmoriti i slično. Nekima su nažalost mir i sloboda nasilno oduzeti.

Kršenje ljudskih prava u obliku obiteljskog nasilja u izolaciji eskalira iz dana u dan. Procjenjuje se kako se nasilje u posljednjih mjesec dana povećalo čak za jednu trećinu. Mnoge žrtve zbog izolacije u kojoj se cijela država nalazi, nisu u mogućnosti prijaviti nasilje. Neke se boje da zbog manjka kapaciteta u skloništima i nepostojanju skloništa u čak 6 županija, a zbog uvedenih mjera, za njih neće biti mjesta. Mnoge osobe se osjećaju bespomoćno.

Zaklada SOLIDARNA, Fond #spasime i Spread The Culture pokret pozivaju vas na zajedničku odgovornost. Zajedno smo promjena! Kao plesni pokret kojem je dosada bio cilj udružiti plesnu zajednicu i širiti plesnu kulturu, ovaj put pozivaju sve plesače/ice i neplesače/ice da se udruže, pomognu i prošire svijest kroz ples.

U sklopu dvotjedne akcije organizirane su online plesne radionice #plesomprotivnasilja s čak 14 hrvatskih plesnih voditelja/ica. Tijekom dvotjedne akcije, donacijama će se skupljati sredstva za Fond #spasime. Sva prikupljena sredstva iskoristit će se za odvjetničke troškove, troškove stanarina do tri mjeseca, troškove vrtića i školske opreme, troškove psihoterapije i slično. Donacije mogu dobrovoljno dati sve osobe koje su mogućnosti. Donirati se može ubilo kojem trenutku od 27.04. do 31.05. putem sljedećeg linka.

“Ako to napravite, nećete moći noćima spavati”, moglo bi vas dočekati ako nazovete neku od bolnica u Hrvatskoj i kažete da želite pobaciti. Ovaj je odgovor aktivistkinja dobila konkretno u bolnici u Vinkovcima tijekom istraživanja koje je Platforma za reproduktivnu pravdu provela od 14. do 23. travnja 2020. godine. Istraživanjem je ispitana stvarna dostupnost legalno induciranog pobačaja u Hrvatskoj – aktivistkinje su zvale bolnice i provjeravale obavljaju li pobačaj, koja je cijena i postoji li mogućnost medikamentoznog pobačaja.

Istraživanje je pokazalo da se u čak 8 od 29 ovlaštenih zdravstvenih ustanova ne može obaviti pobačaj na zahtjev ili dobiti informacija o tome obavljaju li pobačaj na zahtjev. Od toga je 6 javnih ustanova – opće bolnice u Našicama, Požegi, Vinkovcima i Kninu, KBC Sveti Duh, KBC Sestre milosrdnice i, uz njih, privatna Specijalna bolnica Medico u Rijeci i Specijalna bolnica i poliklinika Podobnik. U Podobniku su nam rekli da inače obavljaju pobačaj na zahtjev, ali da trenutno zbog pandemije ne. U Kninu se također pobačaji ne obavljaju zbog pandemije. KBC Sveti Duh, za koji je istraživanje iz 2019. godine pokazalo kako su svi liječnici_e u prizivu savjesti, nismo uspjele dobiti telefonski ni e-mailom iz nekoliko pokušaja. Isto je bilo i s KBC Sestre milosrdnice, ustanovom za koju se u prethodnim istraživanjima utvrdilo da obavlja pobačaj na zahtjev.

Također, bolnice u Slavoniji koje ne obavljaju pobačaj, upućuju na OB Pakrac koji nam je potvrdio da ga obavlja na zahtjev iako nije službeno ovlaštena ustanova prema popisu Ministarstva zdravstva. Istraživanje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2018. pokazalo je da su bolnice u Požegi i Vinkovcima kolektivno u tzv. prizivu savjesti, ali su iz bolnica Pravobraniteljici tada naveli kako osiguravaju vanjskog suradnika koji obavlja pobačaj. Naše je istraživanje pokazalo da kad nazove žena koja želi pobaciti – odgovor u tim bolnicama je: “Mi to ne radimo”.

Umjesto pružanja informacija o legalnom medicinskom zahvatu, čak i u bolnicama u kojima se obavlja pobačaj, preusmjeravat će vas s broja na broj, primit ćete različite odgovore iste bolnice i proći ćete izrazito dugotrajan proces da bi došli do odgovora na osnovna pitanja. Nakon višestrukih i višednevnih pokušaja kontaktiranja KBC Split jedva dobijete informaciju da uopće obavljaju pobačaj, a dalje se sve dogovara “osobno” s liječnikom, dok u KBC Zagreb djelatnica navodi: “Kod nas toga nema… Sve to će ti kasnije doći na naplatu…”, a druga djelatnica četiri dana nakon kaže da obavljaju pobačaj, ali mora se “svakako doći osobno”.

Uzrok ovakvih odgovora i odbijanja u većini slučajeva je tzv. priziv savjesti. Interaktivna karta dostupnosti pobačaja nastala prethodne godine prema istraživanjima novinarki Mašenjke Bačić i Danke Derifaj, pokazuje da u javnim bolnicama dva najveća grada ukupno 80% djelatnika_ca ulaže tzv. priziv savjesti. U KBC Split samo jedna osoba ne ulaže priziv savjesti dok je još najgore stanje u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske. Cjelokupna slika dovodi do alarmantne situacije u kojoj oko 60% svih specijaliziranih zdravstvenih djelatnika_ca odbija pružiti medicinsku skrb, a ta brojka se iz godine u godinu povećava.

Dok se broj zdravstvenih djelatnika_ca koje_i pružaju zdravstvenu uslugu prekida trudnoće smanjuje, povećava se ionako visoka cijena, što predstavlja još jednu veliku prepreku ostvarenju prava na pobačaj. Najnižu prosječnu cijenu od 1870 kn imaju KBC Osijek, OB Bjelovar i OB Gospić, dok najvišu cijenu imaju OB Dubrovnik i KBC Rijeka s iznosom od 3000 kn te privatna specijalna bolnica Podobnik u kojoj je cijena inače čak 4000 kn. Kad usporedimo podatke iz perioda 2014./2015. godine, razlike u cijeni pojedinih bolnica se u ovom relativno kratkom razdoblju kreću od 500 (npr. Varaždin u kojem je s 1500 poskupjelo na 2000 kn) pa čak do 1300 kn (Slavonski Brod u kojem je s oko 1000 poskupjelo na oko 2300 kn). Pravobraniteljica u izvještaju iz 2018. godine također upozorava na povećanje i neujednačenost cijena. Navodi da je prosječna cijena 2018. godine na nacionalnoj razini iznosila 2240 kn, što predstavlja rast od 400 kn u odnosu na prosječnu cijenu iz 2014. godine.

Medikamentozni prekid trudnoće (pobačaj uz pomoć tableta), koji bi u pravilu trebao biti znatno jeftiniji, a za čije uvođenje kod nas postoje zakonski i drugi uvjeti, i dalje je iznimno nedostupan iako se vidi napredak. Prema izvještaju PRS 2018., opciju medikamentoznog prekida trudnoće u Hrvatskoj je pružalo šest zdravstvenih ustanova: KBC Rijeka, OB Pula, OB Gospić, OB Sisak, OB Nova Gradiška i SB Podobnik, a 11 ustanova je navelo da ga namjerava uvesti u roku dvije godine. Prema našem istraživanju medikamentozni prekid trudnoće u 2020. godini trebalo bi biti moguće obaviti u devet zdravstvenih ustanova: KBC Zagreb, KBC Rijeka, OB Sisak, OB Pula, OB Dubrovnik, OB Karlovac, OB Zabok i OB Varaždin (trenutno ne zbog pandemije, kažu). I u SB Podobnik dobile smo informaciju da “inače imaju tu opciju, ali ne sada zbog pandemije”. Cijene medikamentoznog pobačaja variraju, a kreću se (prema dostupnim informacijama) od 950 kn (OB Pula) do 2000 kn ili više, ukoliko se radi o Rh negativnom faktoru (OB Karlovac). Najčešća cijena je 1500 kn.

Ovakvi porazni rezultati ukazuju na dugogodišnji nemar države i javnozdravstvenih politika koje su rezultirale zabrinjavajućom i sve većom ograničenošću prava na zaštitu zdravlja i reproduktivne autonomije žena. Kako će jedna žena tokom pandemije i nadolazeće ekonomske krize u kojoj je mnogima ugrožena egzistencija moći prekinuti neželjenu trudnoću? Što ona može napraviti ako joj je to pravo uskraćeno u njenom mjestu ili županiji? Stoga zahtijevamo besplatan pobačaj pokriven sredstvima HZZO-a koji će biti dostupan svima, hitno ukidanje prava na uskraćivanje skrbi ili tzv. priziv savjesti te dostupnost medikamentoznog pobačaja u svim ovlaštenim bolnicama. Cijeli popis zahtjeva Platforme možete pronaći OVDJE.

U muzeju Schirn Kunsthalle Frankfurt u veljači ove godine otvorena je izložba Fantastic Women. Surreal Worlds from Meret Oppenheim to Frida Kahlo koja je u prilagođenom obliku  dostupna i online.

“Nadrealizam je stanje uma! Nije samo stil. Njegovi predstavnici/e su različiti kao i raspon tema koje su koristili da bi se kroz umjetnost pobunili protiv malograđanštine, države, politike ili crkve. Nadrealisti/kinje su se redovito nalazili u Parizu tijekom 1920-ih, sastavljali manifeste, objavljivali novine. Raspravljali su o političkim događanjima, ali i psihoanalizi, tada novom konceptu, te koristili svoje zaključke kao poticaj za promjenu društva putem različitih umjetničkih medija,” stoji u opisu izložbe.

Izložbom su predstavljene 34 nadrealističke umjetnice iz 11 zemalja – od poznatijih imena kao što su Frida Kahlo, Louise Bourgeois i Claude Cahun, do još uvijek nedovoljno prepoznatih kao što su Leonora Carrington, Bridget Tichenor i Reme­dios Varo.

Nijedan drugi umjetnički pokret nije imao toliko ženskih predstavnica i u nijednom drugom pokretu žene nisu dale ovoliki doprinos. Unatoč tome, većina njih ostala je nepoznata. Mnogi radovi nadrealistkinja tematiziraju ženski identitet, odnos između spolova i malograđanske ideale ženskosti.

Digitalno izdanje izložbe se može pogledati na službenoj stranici muzeja, gdje se također može preslušati fantastičnu playlistu i pogledati video samog postava.

Ženska soba je 1. rujna 2018. godine započela s provedbom projekta „Seksualno nasilje – edukacijski i prevencijski program“, koji je financiran od strane Europske komisije za područje prevencije i suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja i nasilja nad djecom, REC-AG-2017/REC-RDAP-GBV-AG-2017. Partnerske organizacije na projektu su Pravobraniteljica za djecu, Plavi telefon, Prehrambeno-tehnološka škola Zagreb, Gimnazija Bernardina Frankopana Ogulin, Srednja škola Ivan Švear Ivanić grad, Medicinska škola Osijek, Obrtnička škola Osijek i Ekonomsko-turistička škola Daruvar.

Dana 24. travnja 2020. godine održan je online partnerski sastanak pomoću aplikacije ZOOM. Na partnerskom sastanku su sudjelovale članice Ženske sobe – Centra za seksualna prava, Plavog telefona te partnerskih srednjih škola na projektu „SNEP – Seksualno nasilje – edukacija i prevencija“ (Srednja škola „Ivan Švear“ Ivanić Grad, Prehrambeno-tehnološka škola Zagreb, ekonomska i turistička škola Daruvar, Obrtnička škola Osijek, Medicinska škola Osijek, Gimnazija i strukovna škola Bernardina Frankopana Ogulin). Sastanak je vodila Antonija Hojt Ilić ispred Ženske sobe.

Na partnerskom sastanku su evaluirane do sada provedene aktivnosti te je dogovoren plan provedbe predstojećih aktivnosti. Partnerske organizacije su se dogovorile oko prilagodbe provedbe pojedinih aktivnosti s obzirom na izbijanje pandemije COVID-19.

Ženska soba je 1. rujna 2018. godine započela s provedbom projekta „Seksualno nasilje – edukacijski i prevencijski program“, koji je financiran od strane Europske komisije za područje prevencije i suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja i nasilja nad djecom, REC-AG-2017/REC-RDAP-GBV-AG-2017. Partnerske organizacije na projektu su Pravobraniteljica za djecu, Plavi telefon, Prehrambeno-tehnološka škola Zagreb, Gimnazija Bernardina Frankopana Ogulin, Srednja škola Ivan Švear Ivanić grad, Medicinska škola Osijek, Obrtnička škola Osijek i Ekonomsko-turistička škola Daruvar.

Planirani follow-up sastanak održan je 24. travnja 2020. godine online putem. Na follow-up sastanku su sudjelovale sve osobe koje su implementirale SNEP programa, provedenog u 31. srednjoj školi diljem Republike Hrvatske.

Follow-up sastanak su vodile članice Ženske sobe, Antonija Hojt Ilić te Maja Mamula. Sve sudionice i sudionici su se tijekom sastanka osvrnuli na proces implementacije SNEP programa prvenstveno navodeći kako su izrazito zadovoljni radionicama, njihovim sadržajem te video materijalima koji su također kvalitetno ocijenjeni od strane učenika/ca. Pohvalili su i priručnik „Seksualno nasilje nad i među djecom i mladima“ kao kvalitetnim, sveobuhvatnim te korisnim u pripremi za provedbu radionica. Sve sudionice i sudionici follow-up sastanka su istaknuli kako planiraju provoditi SNEP program i sljedećih školskih godina te tako educirati buduće generacije učenika/ca o prevenciji seksualnog nasilja. Zaključno su pohvalili suradnju sa Ženske sobe te pruženu podršku od strane članica organizacije.