Dana 6. veljače obilježen je Međunarodni dan nulte tolerancije prema genitalnom sakaćenju žena (engl. female genital mutilation). Genitalno sakaćenje je naziv za postupak potpunog ili djelomičnog odstranjivanja vanjskog dijela spolovila ili bilo kakvu ozljedu ženskih spolnih organa. Iako je takav postupak zabranjeno obavljati bilo iz religijskih, kulturnih ili bilo kojih drugih ne-medicinskih razloga, genitalno sakaćenje još uvijek postoji u praksi. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), genitalno sakaćenje žena predstavlja povredu temeljnih ljudskih prava te oblik nasilja i ugnjetavanja na rodnoj bazi. Pravi razlozi ovakve prakse mogu se potražiti u patrijarhalnim društvenim normama, gdje se sakaćenje provodi kao sredstvo kontrole ženske seksualnosti i zaštita od gubitka nevinosti prije braka.
Procjenjuje se da je 200 milijuna žena i djevojaka diljem svijeta podvrgnuto postupku genitalnog sakaćenja, od čega se većina nalazi u 28 afričkih zemalja te na Bliskom istoku. Po UNICEF-ovom istraživanju u 30 zemalja gotovo polovica od ukupnog broja osakaćenih djevojaka i žena dogodila se u Egiptu, Etiopiji i Indoneziji. Također se procjenjuje da je u odnosu na 2014. broj osakaćenih djevojčica i žena veći za 70 milijuna što se pripisuje i uvrštavanju podataka iz Indonezije. Zemlja s najvećom stopom FGM-a i dalje je Somalija, zatim slijede Gvineja, Džibuti i Sijera Leone.
Ipak zahvaljujući prevenciji, u zadnjih 30 godina broj osakaćenih žena i djevojčica drastično se smanjio u Liberiji, Burkini Faso i Keniji.
Izvješće ne sadrži podatke iz svih zemalja gdje je FGM prijavljen, pa tako nema podataka za Indiju, Kolumbiju, Maleziju, Oman, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. Od ukupnog broja stradalih žena, čak ih je 500.000 iz Europe. Strašne posljedice genitalnog sakaćenja su fatalna krvarenja, trovanje krvi, problemi s pražnjenjem mokraćnog mjehura, oštećenje i infekcija mokraćnih putova i bubrega, opetovane urinarne i vaginalne infekcije, neplodnost, stvaranje cisti i komplikacija pri rađanju, bolne i jake menstruacije te različiti problemi prilikom spolnih odnosa.
Bez obzira na dosadašnje konvencije i zakone, praksa ženskog genitalnog sakaćenja još uvijek je prisutna i raširena u svijetu. Potrebno je otvoreno govoriti i podizati svijest o ovoj problematici žena i djevojaka koje se suočavaju sa strašnim posljedicama te raditi na obustavljanju ove prakse. Obilježavanjem Međunarodnog dana nulte tolerancije prema genitalnom sakaćenju žena čini se bitan korak u osvještavanju i edukaciji javnosti te zakonodavaca diljem svijeta.
