Mitovi i predrasude

Predrasuda: Seksualni komentari i primjedbe upućivani ženama dio su koketiranja ili zavođenja.

Činjenica: Komentari i primjedbe obojani seksizmom, uvredama i diskriminirajućim porukama oblik su najraširenijeg oblika seksualnog nasilja – seksualno uznemiravanje/napastovanje. Seksualno uznemiravanje jedan je od najčešćih i najviše prihvaćenih oblika seksualnog nasilja u većini društava. Ono se odnosi na sva neželjena spolna ponašanja koja nužno ne uključuju fizički dodir, a osobu dovode u neugodan i ponižavajući položaj, te izazivaju osjećaj srama. Koketiranje i zavođenje je uzajamno i željeno, uznemiravanje je jednostrano, neželjeno i stavlja osobu u neravnopravan položaj.

Predrasuda: Buljenje, stajanje suviše blizu i davanje raznih znakova (namigivanje, zviždanje) signali su kojima muškarci ženama daju do znanja da im se sviđaju te žele stupiti u kontakt s njima.

Činjenica: Neželjeni govori tijela upućivani ženi oblik su seksualnog uznemiravanja. Buljenje, stajanje suviše blizu osobe, zviždanje i slično, ponašanja su koja nisu dobrodošla, a svakodnevno su vrlo uobičajena na javnim mjestima, u školi i na radnom mjestu. Po osobu kojoj su upućena su uznemirujuća, neželjena, stvaraju osjećaj nesigurnosti te vrijeđaju osobu. Navedena ponašanja uzrokuju izbjegavanje osoba, javnih prostora ili javnih prijevoznih sredstava u kojima se ovakva ponašanja događaju.

Predrasuda: Zahtijevanje seksualnih usluga u zamjenu za druge usluge sastavni je dio radnog i obrazovnog okruženja.

Činjenica: Zahtijevanje seksualnih usluga oblik je seksualnog uznemiravanja u kojem je ključan element moć. Osoba koja je na moćnijoj poziciji zahtjeva seksualne usluge u zamjenu za davanje više ocjene, slobodnog dana, povišice i slično. Seksualno podmićivanje je inzistiranje na seksualnim povlasticama koje koriste osobe koje imaju više moći i utjecaja te time žrtve dovode u nepovoljan položaj.

Predrasuda: Prisilno dodirivanje intimnih dijelova tijela žene dio je seksualne igre.

Činjenica: Ukoliko su dodirivanja intimnih dijelova tijela neželjena od strane osobe koje se tiču, ona su oblik seksualnog zlostavljanja. Svaki intimni fizički dodir ili spolna ponašanja koja su neželjena i iznuđena pod primjenom sile i/ili prijetnje seksualno su nasilje. Bilo koji oblik nametnute, prisilne spolne radnje povređuju osobne granice i integritet druge osobe.

Predrasuda: Insistiranje na seksualnom odnosu kao potvrdi pomirenja nakon svađe sastavni je dio ljubavnog odnosa dviju osoba (partnerske veze, braka).

Činjenica: Navedeni način ponašanja smatra se seksualnim nasiljem. Sve seksualne aktivnosti izmanipulirane lažima, prijetnjama ili prisilom primjeri su oblika seksualnog zlostavljanja / prisilnih spolnih radnji. U tim slučajevima ne poštuju se želje, potrebe ali i osnovna prava druge osobe. Pravo svake osobe je odbiti sve seksualne aktivnosti koje se žele iznuditi ili prisiliti na ove načine.

Predrasuda: Silovanja su počinjena od strane nepoznatih osoba, izvan kuće, te uključuju oružje i fizičke povrede žrtve.

Činjenica: Mit o “pravom silovanju” izuzetno je moćan te su u stvarnosti ova četiri uvjeta vrlo rijetka. Bez obzira na to, oni čine obrazac, formu prema kojoj se sve druge prijave silovanja uspoređuju i mjere. Mit o “pravom silovanju” otežava prepoznavanje i imenovanje primjerice silovanje u braku i silovanje na spoju. Podaci pokazuju da se silovanje događa po mraku/u noći svega u 25% slučajeva, u napuštenom dijelu grada/mjesta 25%, od strane nepoznatog počinitelja 21%, oružje je uključeno u 32% slučajeva te su teške tjelesne ozljede posljedica u 32% slučajeva silovanja.

Predrasuda: Zločin silovanja čine samo stariji muškarci koji su slabijeg socio-ekonomskog statusa.

Činjenica: Počinitelj silovanja može biti bilo tko – sadašnji ili bivši partner/ica, član/ica obitelji, osoba kojoj žrtva vjeruje ili je u poziciji moći u odnosu na žrtvu, prijatelj/ica. S obzirom kako je silovanje oblik rodno uvjetovanog nasilja, odnosno spol/rod osobe je jedan od najjačih prediktora pri čemu su žene u velikoj većini slučajeva žrtve, dok su počinitelji muškarci. Međutim, ne smije se zaboraviti kako i muškarci mogu biti silovani i seksualno zlostavljani (silovanje u zatvorima, u ratu). Nadalje, počinitelj silovanja može biti bilo koje starosne dobi te biti bilo kojeg socio-ekonomskog statusa. Počinitelj može biti liječnik, automehaničar, učitelj, prodavač, frizer, kao što žrtva mogu biti odvjetnica jednako kao i prodavačica u trgovini.

Predrasuda: Silovanje u braku ili partnerskoj vezi nije silovanje, već je taj čin bračna dužnost oba partnera.

Činjenica: Silovanje u braku može biti sastavni dio obiteljskog nasilja koji je najmanje prijavljivan oblik seksualnog nasilja. Svaki prisilni seksualni čin je zločin silovanja, dogodio se on u braku, izvanbračnoj zajednici ili partnerskoj vezi. Žrtve u velikom broju slučajeva ovaj oblik nasilja ne prepoznaju kao “zločin” jer na osnovu društvenih konvencija smatraju kako je njihova (bračna) dužnost imati spolne odnose sa suprugom/partnerom. Kao i u većini drugih oblika i slučajeva seksualnog nasilja, pitanje pristanka žrtve središnje je pitanje. Zanemaruju se mogućnost i pravo žene da u vezi može i smije odbiti seks sa suprugom/partnerom. Silovanje u braku nije i ne smije biti privatna stvar jer je ono ozbiljan problem cjelokupnog društva.

Predrasuda: Svaka žena želi nasilan, grubi spolni odnos koji je zapravo čin vođenja ljubavi između dviju osoba.

Činjenica: Čin silovanja nije ni približno sličan dobrovoljnom i željenom spolnom odnosu. Silovanje je sila, strah, nasilje. Ono nije samo individualno iskustvo već dio mnogo većeg obrasca odnosa između spolova u društvu u kojem je unaprijed definirana percepcija kako svaka žena želi i mašta o grubom i nasilnom spolnom. Svaki prisilni seksualni čin nije niti približno činu željenog, intimnog spolnog odnosa između osoba.

Predrasuda: Samo mlade, lijepe i zgodne heteroseksualne žene su žrtve silovanja.

Činjenica: Uvriježeno je mišljenje da samo određeni tipovi žena mogu biti žrtve silovanja, što nije istina. Sve žene bez obzira na dob, socio-ekonomski status i klasu, rasu, vjeroispovijest i seksualnu orijentaciju mogu biti žrtve seksualnog nasilja. Mnoge žene vjeruju da su sigurne ako nisu dio određene kategorije žena koje su “inače” žrtve silovanja. Ovo vjerovanje dio je mita o određenoj kategoriji žena koje bivaju žrtve silovanje. Žrtve silovanja su i mogu biti mlade lezbijke jednako kao i žene treće životne dobi.

Predrasuda: Žene su jednako nasilne te su počiniteljice silovanja kao i muškarci.

Činjenica: Žene su manje nasilne nego muškarci koji češće koriste opasnije oblike nasilja, pa tako i silovanje. Ovome u prilog idu službeni podaci policije Republike Hrvatske od 2000. do 2010. prema kojima su muškarci počinitelji u 96% slučajeva kaznenih djela protiv spolne slobode i spolne autonomije. Prema istim podacima, muškarci su počinitelji kaznenih djela silovanja u 99,6% slučajeva, spolnog odnošaja s nemoćnom osobom u 99,2%, dok je jedino kazneno djelo u kojem su muškarci gotovo u jednakom broju počinitelji kao i žene u djelu podvođenja, odnosno u 59,6% slučajeva.

Predrasuda: Genitalno sakaćenje žena i djevojčica prakticiraju samo osobe islamske vjeroispovijesti te se radi o zastarjeloj praksi.

Činjenica: Genitalno sakaćenje (obrezivanje) žena (GSŽ) je termin koji se koristi za djelomično ili potpuno odstranjivanje vanjskih dijelova ženskih genitalija ili za druge ozljede ženskih genitalnih organa zbog kulturnih ili bilo kojih drugih ne terapijskih razloga. Primarno je vezano uz kulturu, tradiciju, nejednakosti moći i udovoljavanju žena diktatima njihova društva, a ne uz religijsku praksu, iako je neke religije uključuju. Nažalost, GSŽ nije zastarjela praksa, jer je procijenjeno da između 100 i 135 milijuna žena u svijetu podvrgnuto genitalnom sakaćenju. Procijenjeno je da je svake godine daljnjih 2 milijuna djevojčica u riziku od genitalnog sakaćenja. Najuobičajenija dob podvrgavanja genitalnom sakaćenju je između četvrte i desete godine života.

Predrasuda: Prostitutke ne mogu biti silovane, jer se vlastitim izborom bave tim zanimanjem

Činjenica: Žene koje se odlučuju za prostituciju su ugrožena/ranjiva grupa žena koja je kroz povijest bila najčešće i najviše silovana. Razlozi zašto se žene odlučuju za prostituciju kao izvor prihoda potrebno je potražiti u osnovama ekonomije pojedinih društava i razmotriti koliko pojedino društvo daje mogućnosti izbora ženama. Pretpostavka je kako žene misle da slobodno biraju, ali u biti ne uviđaju da je njihov “izbor” uvjetovan društvom koje zadržava pravo odlučivanja unutar određenih granica.

Predrasuda: Nije riječ o nasilju, muž i žena se samo svađaju i to je njihova privatna stvar.

Činjenica: Nasilje u obitelji nije, kako se često pretpostavlja “obiteljska stvar“, nego je riječ o teškim nasilnim djelima koja ostavljaju znatne tjelesne i duševne ozljede. Umanjivanje problema nasilja koje se događa u obitelji posljedično ima utjecaj na to da se ženu čini suodgovornom za nasilje koje je preživjela ili proživljava. Nasilje u obitelji je ozbiljan društveni problem i njegove posljedice se očituju u različitim područjima društvenog života. S obzirom kako živimo u patrijarhalnom društvu u kojem vlada model neravnopravne raspodjele među spolovima/rodovima, nasilje nad „svojom“ ženom često se smatra normalnim i prihvatljivim ponašanjem.

Predrasuda: Žrtva uzrokuje nasilje. Zlostavljana žena je to tražila.

Činjenica: Zlostavljač uzrokuje nasilje. On je odgovoran za svoje akcije. Uvjerenje mnogih ljudi je da žrtva na neki način “zaslužuje“ nasilje te da se muškarci ponašaju brutalno samo zato što su “izazvani“ od svoje partnerice. Međutim, nije presudno što žena čini, zlostavljač je taj koji odabire nasilje kao svoj oblik ponašanja. Ustvari, većina pretučenih žena čini sve što je u njihovoj moći kako bi spriječile partnera da bude nasilan. Samo je on taj koji može zaustaviti nasilje.

Predrasuda: Muškarci koji su nasilni ne mogu si pomoći.

Činjenica: Nasilno ponašanje je neodgovarajući način nošenja sa stresom, srdžbom, strahom i frustracijom. Sa srdžbom se može suočavati na različite načine, a nenasilni načini izražavanja srdžbe mogu se usvojiti i u kasnijoj životnoj dobi. Nasilni muškarci mogu promijeniti svoje nasilno ponašanje i uspostaviti kontrolu nad njim.

Predrasuda: Zlostavljanje u obitelji događa se samo u nižim društvenim slojevima.

Činjenica: Iako se najveći udio prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji odnosi na obitelji iz nižih društvenih slojeva, ono se zbiva u svim slojevima. U višim slojevima ima drugačije oblike i “tamnu” brojku. Naime, žene više ili srednje klase imaju više mogućnosti da odgovarajuću pomoć i podršku dobiju od privatnih psihoterapeuta/kinja, tako da se često i ne obraćaju socijalno skrbi ili policiji. Do ovog mita dolazi zbog pogrešne generalizacije nekih činjenica. Tako se podaci da se u siromašnijim obiteljima češće identificira nasilje, generaliziraju u zaključak da su samo siromašne obitelji nasilne. To pridonosi negativnom stereotipu o siromašnijim obiteljima. Zlostavljanje u obitelji prisutno je u svim društvenim slojevima.

Predrasuda: Žene često lažno optužuju muškarce za silovanje.

Činjenica: Žene ne lažu o silovanju, dapače, žene rijetko prijavljuju silovanje zbog brojnih razloga (neprepoznavanje nasilja, strah od počinitelja, strah od reakcije društva i nadležnih institucija, osjećaj srama i krivnje, itd.). Broj lažnih prijava za silovanje i seksualno zlostavljanje nije veći od broja drugih lažno prijavljenih krivičnih djela (krađa, provala, pokušaja ubojstva) i iznosi 2%.

Predrasuda: Ako žena nije ozbiljnije fizički povrijeđena, teško je vjerojatno da je bila silovana.

Činjenica: U skoro 90% slučajeva silovanja uključena je prijetnja po život žene ili njoj bliske osobe, a u 50% slučajeva uključena je prijetnja oružjem. Osim blokade izazvane strahom, kod dijela žrtava je prisutno prividno popuštanje kako bi smanjile rizik od povrede ili težinu povrede. Pogrešno je misliti da ukoliko žrtva silovanja nije vidljivo teško fizički povrijeđena, da je zločin izmišljen ili lažan.

Predrasuda: Zlostavljane žene biraju nasilne partnere. Čak i kad takva žena ostavi nasilnog partnera, naći će drugoga koji će je ponovno tući.

Činjenica: Predrasuda je kako sve zlostavljane žene teže ponovno stupiti u odnos s nasilnim muškarcem. Međutim, kada jednom uspije prekinuti nasilan odnos, žena će izbjegavati nasilne partnere. Dio će žena uspjeti naći nenasilnog partnera, dio će izbjegavati bilo kakav partnerski odnos, a dio žena će ipak ponovno ući u nasilan odnos. S obzirom na dinamiku razvoja nasilja u partnerskim vezama te obilježja muškaraca zlostavljača i zlostavljanih žena, dio žena će krivo protumačiti “snagu” i “brigu” budućeg partnera te ponovno ući u nasilan odnos.